Garić grad dao je sagraditi hrvatski ban Stjepan Šubić 1256. godine. Smatra se jednim od najstarijih srednjovjekovnih hrvatskih gradova. Nalazi se na 356 metara nadmorske visine, na lokaciji usred šume. Kamen kojim je građen Garić grad je uzet je iz podnožja Moslavačke gore, njega su kmetovi na volovskim kolima dovozili kako bi se sagradio Garić grad.

Baš od te gradnje datira jedna legenda koju su prepričavali samo najstariji stanovnici Podgarića, kojih danas više nema među živima. A dokaz da to možda i nije samo legenda je i dan danas tu, samo je obrastao u travu i gotovo je zapušten. Zove se “pukli kamen”. Prema pričama koje sam slušala kao dijete, kmetovi su do iznemoglosti tjerali volove, jer su bili i oni natjerani od veleposjednika da to čine, kako bi se gradnja tada velelepnog grada čim prije dovršila.

Dok su se tako volovi uspinjali uz brdo do mjesta gradnje, na putu se našao jedan kamen, kojeg se nikako nije mogao zaobići. Kmetovi su tukli volove, kako bi prevezli kola puna kamenja preko tog kamena na putu. Tada je, prema legendi, vol progovorio “Proklet bio Garić gradu, vječno se srušio i nikada se ne urušio.” Kamen je na te riječi pukao na pola, kako bi volovska kola ipak prošla tuda. Od tada se to mjesto zove “pukli kamen”, i danas je uočljivo da je zaista taj kamen na pola puknut.

Druga legenda datira iz perioda kada su Osmanlije zapalile Garić grad, 1544. godine. U gradu su tada živjeli knez, kneginja i mlada kneginja Ružica. Ovaj grad bio je zadnja točka u Moslavini do koje su Osmanlije stigli, dok su prije toga obližnje gradove Jelen grad i Košut grad porobili i zapalili. Garić grad se držao i odolijevao napadima. Tada su se Osmanlije dosjetile da se posluže lukavstvom.

Primijetivši mladu kneginju, jedan mladi i naočiti Osmanlija joj se predstavio i rekao da mu se Ružica jako sviđa te da se u nju zaljubio. I tako je počela njihova tajna ljubavna veza. I Ružica je svakodnevno ushićena očekivala susret sa svojom ljubavi, ali koje je s njegove strane bila lažna.

Kada su s Ružičine strane emocije dosegle još viši nivo, mladić je od nje tražio ključ od Garić grada. Ona mu je, naravno, ispunila tu želju. I tako su Osmanlije ušle u grad. Kada je Knez vidio što se događa, prokleo je vlastitu kćer riječima: “Ružice, da Bog da se u zmiju pretvorila”. I pretvori se, prema legendi, Ružica u zmiju. Prema toj predaji, ona i dan danas luta ispod zemlje Moslavačke gore. I traži svojega spasioca.

Ružica je u tijelu zmije otpuzala pod zemlju, a knez i kneginja završili su u zarobljeništvu. Spasioc, kojeg prema priči, čeka Ružica, trebao bi biti mladić koji je bez grijeha. Na dan svetog Đurđa, on bi se trebao pojaviti u samu zoru i tada bi došla zmija-djevojka.

Ukoliko bi taj mladić bio toliko hrabar da dozvoli da mu se zmija tri puta provuče kroz rukav košulje, tada bi se ispred njega pokazala, umjesto zmije, prekrasna djevojka kakva je bila u trenutku kada ju je stigla kletva oca. I uz sve to, svojem spasitelju bi dala svo blago, koje se prema pričama nalazi u tunelima ispod Garić grada.

Danas se Garić grad obnavlja, ali cijela obnova ide jako sporo. Turističkog vodiča koji pokazuje njegovu ljepotu nema. No ipak, mnoštvo turista dolazi u Garić grad i bivaju oduševljeni prirodom oko njega, ali i njegovim zidinama koje još uvijek stoje i, na sreću, ne ruše se.

 

Slavenka Polojac