“Promatram svoj odraz u ogledalu. Što sam si to napravila? Toliko zaokupljena sitnicama zamalo sam izgubila značenje svega onoga što jesam. Sasvim je u redu osjećati se loše. Nisi nigdje pogriješila…”

Pun Mjesec dočekao nas je na 18. stupnju Vage, opozitan Suncu u Ovnu, kvadriran od Jupitera i Plutona, sa Venerom u Blizancima kao dispozitorom.

Izbori nikad nisu bili laki, ali ti ih činiš težima. Jer jedan dio tebe još uvijek ne razumije da prije pripadanja nekome moraš pripadati sebi. I rastrgan si na mogućnosti. Dvojako. Dilemama pališ rane. Kao da nemaš dovoljno snage pregristi sve okove, a imaš.

Mjesec u Vagi budi potrebu da se neke stvari izjednače. Da se neke stvari uravnoteže. I da se neke stvari prekinu. Odnosi su glavna tema, ali još glavniji je onaj koji stvaraš sa sobom. Da li olako pristaješ na kompromise ili ti je teško preći pola puta? Da li spreman sjediniti se sa nekime ili si dovoljan sam sebi? Koliko možete zajedno, a koliko to zajedništvo ne može sa vama? Sasvim je u redu ne znati kuda ideš, ali nije u redu praviti se da znaš put.

Mjesec u Vagi će u kvadratu sa Jupiterom i Plutonom u Jarcu oživiti neke stare strahove, blokade, prepreke. Činit će se kao da je sve negativno još i veće. Snažnije. Trajnije. Emocije će divljati ovih dana i često nalaziti na nerazumijevanje. Na zid. Istrčavati ćemo sebe u sebi i misliti da smo prošli kroz cilj. To sto trenutno zastajkuješ u sebi i boriš se, nije rješenje. Ne možeš raditi iste stvari i iznova očekivati drugačiji scenarij. Ne ide. Nikada nije ni išlo. Jer, ako misliš da je to hodanje u krug ljubav, nije.

Mnogi odnosi bit će na testu. Dotrajale priče kojima je nedostajalo snage za slobodu. Partnerstvo radi partnerstva nije partnerstvo. To je ropstvo, na koje dobrovoljno pristaješ. Loš osjećaj u tebi koji te slama, nije ljubav. To je odsutstvo iste. I taj zajednički jezik koji više ne pronalaziš, da li je ikada zaista postojao? Oslobodi se tog čekanja i nadanja da će se stvari promijeniti, jer neće. Živiš li u ranama, ni jedan zavoj neće pomoći da dišeš. Nekad je potrebno mnogo više od blizine da bi sa nekime bili bliski.

Odnosi u nastajanju nose energiju određene prepreke suočavanja. Sa strahovima. Sa prošlošću. Sa nekim avetima koji djeluju kao da svaki put zaokupe naše tijelo. Misli. Kao da nemamo priliku za promjenu, a imamo. Nije svaki odnos kao onaj prethodni. Nisu ni svi ljudi kao oni koje ste nekoć imali. Naposljetku, ni vi niste isti.

Sazdani ste od hiljadu većih mogućnosti i jednak broj pokušaja da ispravite svoja kretanja. Odvagnite što je to što postoji u ovom trenutku, a što je dio prošlosti. I presijecite tu liniju koja vas vuče u strahove. Puknuća. Greške. U zamjeranja. U sve ono što vi danas više niste. Ne možete živjeti nove stvari, ako dozvolite starima da upravljaju vama.

Dispozitor punog Mjeseca u Vagi je Venera u Blizancima podržana Saturnom i Marsom. Ključ rješenja za sve je komunikacija. Ako vas zareže i najmanja sitnica, recite. Ne gomilajte u sebi. Ne važite. Ne čekajte. Ne sudite. Ne donosite zaključke. Ne ostavljate sebe same u sobi sa svojim mislima. U vrtlogu emocija. Bunila. Ne divljajte.

Ne vodite monologe tamo gdje je potrebna i druga osoba. Sasvim je u redu osjećati se loše. Imati mnoštvo pitanja. Biti nesiguran. Biti uplašen. Biti zarobljen u emocijama. Sasvim je u redu zaustaviti vrijeme i uzeti ga za sebe. Ali, uzimajte ga kvalitetno. Bez obzira koliko zaigrana neka ljubav bila, ona može biti stabilna. Tu stabilnost joj mi dajemo.

U trenutku u kojem smo osuđeni na komunikaciju, više nego na fizička pripadanja, možda je konačno vrijeme i da naučimo komunicirati. Postepeno. Polako. Iskreno. U slojevima. Korak po korak. Upoznavati sebe. Druge. Bez potrebe. Lekcija je baš u tome. Da ne tjeramo i da ne budemo natjerani. Da se usuglasimo. Uravnotežimo. Da postanemo svjesni sebe i svojih mogućnosti. I da je partnerstvo simbioza dvije zrele ličnosti, a ne parazitska zajednica u kojoj egzistiramo jedni na račun drugih. Ljubav je mnogo vise od tog.

Sunce u Ovnu upravo upućuje na takvu lekciju. Sami smo na ovaj svijet došli i sami ćemo otići. I ne možemo živjeti živote u kojima očekujemo od drugih nešto samo zato sto mislimo da je to društveno normalno. Nije. To nije prirodno. To je uvjetovano.

Ljudi kažu “ubija Ljubav”. Ne ubija ljubav. Ubijaju laži, prevare, neiskrenost, nedostatak pažnje, nepoštovanje, ali ne ubija ljubav. Ubija izostanak iste. Ljudi su skloni za neuspjele odnose kriviti svoje prahistorijske pretke, okruženje, disfunkcionalne obitelji, ali ne i sebe.

Zašto današnji odnosi ne uspijevaju? Zato što vam se ne da. Zato što postoje žene koje žive u uvjerenju da muškarci nešto “moraju”. Obezbjediti im krov nad glavom i egzistenciju. Pa se udaju. Rađaju djecu. Zapostavljaju svoj razvoj i samostalnost. pa se jednog jutra probude bez tog muškarca koji je nešto “morao” i ostaju same. Sa djetetom u rukama i sa upitom što se to dogodilo i kako je mogao jer “ja sam njemu rodila dijete”.

Da, postoje žene koje još vjeruju da rađaju djecu muškarcima ili sebi, a ne njima. Postoje i one koje misle da su bitnije od muškaraca jer one su ipak majke, takve su zalutale u utrci svog života ili ne znaju da postoji sasvim dovoljan broj dobrih očeva. To što si rodio dijete ne znači da si majka, i to što si ga napravio ne znači da si otac.

Ima i tih muškaraca koji zapostavljaju svoje žene. Valjda naviknuti da im daju sve osim sebe. Pažnju, riječi, dodire, tišinu. Ima tih muškaraca koji će osvajati sve žene svijeta, ali će zaboraviti da svakog dana iznova osvoje svoju. Uzalud osmijeh svake žene u prolazu, ako ona pored tebe nije sretna.

Ljudi se osjećaju neželjeno. Živi jedni pored drugih ležeći gledaju porno filmove, dok na drugom kraju svijeta netko plače jer nema pojma što je to vođenje ljubavi. Nezahvalni smo i nezasitni. I radije ćemo živjeti u virtualnom svijetu nego se posvetiti jedni drugima.

Toliko smo se podijelili na uloge, da smo zaboravili da smo tu samo da jedni druge volimo. Sve ostalo, što činimo zajedno je bonus, nikakvo “moranje”. A mi baš radimo sve ostalo osim voljenja. Trošimo vrijeme kao da ćemo ga uvijek imati dovoljno.

Uzimamo se “zdravo za gotovo”, kao da ćemo uvijek biti ovdje. Odnosi propadaju jer radite sve osim da se prihvaćate. Ljudi u vaše živote, kakvi god da jesu, ulaze sa razlogom. Da su trebali biti drugačiji, bili bi. A vi se još uvijek nepomireno borite što oni nisu “takvi ili onakvi”.

Vjerujte da je prihvaćanje veći odraz emocije nego neki “leptirići” koji umru u vama sa prvim problemom. Ljubav nije samo kad je lijepo. Odnosi propadaju zato što se ljudi ne trude. Postave neki cilj u ljubavi. Da upoznaju nekoga, uđu u vezu, brakove, rode djecu i onda dođu do spoznaje da nemaju više ciljeva. Tad kreće varanje, ako nije krenulo i ranije.

Ljudi su zaista lijeni da se upoznaju. Zagrebu malo po površini nekog bića i misle da je to to, i idu dalje. Kad bi samo znali koliko toga možete uvidjeti u jednoj osobi. Kad bi to upoznavanje bilo toliko duboko, kao neprekidno traganje, ljudi nasuprot vas vam nikad ne bi dosadili.

Umjesto da budete spremni za najduži hod u sebe, vi se prekratite na nekoj pruzi ispadajući iz tračnica. Sve što treba znati je da smo mi najfascinantnija bića i tako smo prokleto dobri u propuštanju jedni drugih. I da, ljubav nema ništa sa tim. To su čovjekovi propusti.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)