“I dio mene nastavlja se držati, za slučaj da nismo nestali. A jesmo li?”

Venera u Raku stoji nasuprot Plutona u Jarcu. Ovih dana doživljavamo emotivne drame. Život je bolniji nego inače. Sastaju se i rastaju neke priče. Nedovršene. Ni ovoga puta nije to taj krug koji moramo zatvoriti. Svjesni smo da nema postojanja koje tražimo, ali nastavljamo. Nije nam se dalo da budemo. Hoće, nekada, negdje. Vjerujemo.

Poneki odnosi zapetljani vrište. Posesivnost je izgrebla vaša lica. Ljubomora opsjeda svaki trzaj. Ne živite u odnosima koji umiru u vama. Jer, nema ih. Ugušena čekanja sve manje vas vuku. Želite slobodu koju ste i dali.

Postaje naporno odgovarati na pitanja, imati sjenu iznad svoje sjene, imati nekoga tko provjerava svaki vaš otkucaj. I u toj borbi opet posustajte. Venera se odupire Plutonu, ali ponekad bezuspješno.

Mislite da imate dom, a nemate ga. U ovom trenutku ništa nije sigurno. Potrebno ga je obraniti. Pa napuštate duple odnose, te hareme strasti i vrtoglavih slutnji, i vraćate se kući. Nečija djeca čekaju. Vaša. Njihova. Ona u vama. Ponekad je vrijeme da postavite svoje granice, i to vrijeme je sada.

Vaše tajne veze su lijepe, uzbuđujuće i sjajne, međutim one ne opstaju. Ako ste od onih koji čekaju da se dogodi čudo, i da partner ostavi obitelj, znajte da neće. U ovom trenutku to postaje svima jasnije. Da je itko ikada htio biti sa vama – bio bi. Izgovori tu ne postoje.

Jer Pluton kad voli, on je spreman dovesti i sam sebe do samouništenja, ali to ne čini. On je spreman promijeniti svoj život da bude sa vama, ali nije. Jer vezanost u kojoj jeste, nije ljubav. Premda se nama to tako često čini. Možda je vrijeme da postavimo pitanja čiji odgovor već znamo.

Pa onda opet, sa druge strane, mučite sebe pitanjima – kada će u vaš život ući netko normalan? Netko stabilan? Netko dovoljno svoj? A kako? Kada niste odavno vaši. Da bi dozvali u svoj život nešto bolje, morate i sami biti bolji. Prema sebi. Prema drugima. Pristajati na bolje. Biti svjesni boljega. A niste.

Ljudi se zamjene za ljubav. Lako. Neprimjetno. Ulaze u krš. Lavinu. Bujicu. Misle da to mora tako, da ih odnese. Okopaju se oko svojih partnera. Pa ih raznesu. Neki pak ne umiju otići na vrijeme, jer smatraju da je to vječno. A nije.

Pa razderane kože lutaju goli. Besvjesni. Neprepoznatljivi. Jer što Pluton promijeni, to umije biti sve ono što nikada nije bilo. Ljudi se vežu. Opsjedaju. Muče. Ljubomore. Strasti. Ekstaze bola. Do jedne potpune tišine. Do jedne potpune praznine. Dok se ne uplaše sami sebe. Do jedne granice, koju nikada niste imali u sebi.

Možda trebate shvatiti da nije partner tu da vam postavlja granice, njih morate imati sami. Kad ih budete imali, znat ćete da se one ne prelaze. Nikada. Nikome. Samo sebi. Što više bježite od onoga što vas privlači, to ste više njihovi. Puni ste drugih, zato ste prazni.

Venera u opoziciji sa Plutonom aspekt je i velike strasti, ali i ljubomore i posesivnosti. Ako mislite da su samo vaši partneri takvi, nisu. I vi ste. Posesivni prema ljubavi. Želite da vam u život uđe netko vrijedan vas samih, dok ste još uvijek u tim nerazjašnjenim odnosima. Dok ste još uvijek razapeti u trouglovima. Dok još uvijek niste ni u sebi. Znam da vas ovo nitko neće pitati, ali – zar niste sebični? Znate da jeste.

Da bi nešto novo ušlo u vaš život, morate biti oslobođeni odnosa u kojima jeste. Iako je to teško, jer privid lažne sigurnosti uvijek je bolji, lakši, manje bolan, želite li nešto bolje, morate napraviti korake naprijed. Sami. Bez zaleđa. Pozadine. Bez utega. Bez zagrljaja u koji se možete vratiti sutra. Po potrebi.

Bez da kažete kako je ljubav nepravedna prema vama, jer nepravedni ste vi prema njoj. Ne dajete joj prostor, a očekujete je. I bolite sami sebe. Ranjavate se. Uništavate. Kidate. Lomite. I onda optužite ljubav. Jer vi ste u njoj duboko nesretni, a zapravo je duboko nesretna ona u vama.

Pa sada, budi se. Šamara vas valom ogromne topline. Žudi da razbije sve vaše spone vezivanja, okova, svega onoga za što ste se bjesomučno zalijepili. Pa vas otkida. Baca. Razbacuje. Jer želi prostor. Slobodu. Vas.

I to boli. Ovi dani nisu laki. Ali su jedinstveni. Mijenjate se. Mijenjate svoje obrasce i vrijednosti. Donose se zakoni vezani za žene, silovanja, nasilnike. Ljudi se suočavaju sa prošlošću. Neki bivaju odbijeni. Neki odbijaju. Neki se sreću tek toliko da shvate da nikada nisu ni nestali.

I opet. Nije kraj. To vam moram reći. Negdje se nastavljate. U nekome. Budite vrijedni toga.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)