Anđeo za strpljivost i bezvremenost – “Sve prihvaćam sa strpljivošću”.

Prošlotjedni anđeo mi je predivno utjecao na život i donio mi obilje razloga za zahvalnost, otvorio mi srce više nego sam mislila da je moguće, a sve samo zato jer sam ga poslušala, iako mi je bilo teško i protivno mojoj volji.

U svakom slučaju, bila je to predivna lekcija o tome kako je volja anđela uvijek iznad naše, u smislu našeg najvećeg dobra, jer anđeli su Božji glasnici i govore nam ono što Bog smatra najboljim za nas.

Ovotjedna poruka se odnosi na strpljivost. Osobno nisam baš strpljiva osoba i život me već poprilično istrenirao po tom pitanju. Iako sve lakše podnosim razne vrste lakših ili težih čekanja, od čekanja u redu do čekanja na velika ostvarenja, još uvijek sam sklona željeti sad i odmah.

I ne pada mi baš lagano kad shvatim da neće ići sve onako kako sam si to zacrtala. No, ne bude toga tako puno, niti tako drastično, kao što je bilo u prošlosti, a što znači da u svakom pogledu napredujem.

Ukratko, ispred nas je tjedan u kojem će se od nas tražiti strpljivost. Upozorenje je da se ovog tjedna suzdržite od nepromišljenih koraka, ishitrenih odluka, prebrzog jezika… jer biste mogli uništiti sve što ste pomno planirali i gradili.

Ako vam nešto trenutno ide sporo i teško, onda očito još za to nije pravo vrijeme. Kad je trenutak pravi, onda sve ide lagano od ruke, a neki se problemi rješavaju sami od sebe. Strpljivost i prihvaćanje razdoblja čekanja, tokom kojih nije pametno intervenirati, uči nas općenito prihvaćanju i otvara nas za jednostavnija rješenja, kao i za dublje upoznavanje sebe, preispitivanje svojih odluka, želja i planova.

Također, periodi čekanja nas uvijek pripremaju za puno veća primanja od onih kakve mi možemo zamisliti svojim ograničenim umom, te jačaju našu zahvalnost. U njima se uvijek podsjetimo da je život put, a ne cilj te da je smisao uživati na tom putu, koliko god nam se ponekad činio težak ili dugotrajan.

Za kraj, evo još malo osobnog primjera. U rujnu prošle godine sam krenula snimati motivacijska video filmiće. Bila sam puna entuzijazma, i toliko sam toga željela u njima reći, da bi pomogla ljudima. Snimala sam sa puno ljubavi, ali moram priznati da sam bila pomalo razočarana sporošću kojom su ta videa dolazila do ljudi. U jednom trenutku sam htjela i odustati, jer mi se činilo da to nikome ne treba.

Bila sam nestrpljiva, pomalo obeshrabrena i činilo mi se da nema potrebe nastaviti, jer nema interesa kakav sam si zamislila da bi trebao biti. Međutim, nisam odustala, jer sam osjetila da se radi samo o mojoj nestrpljivosti i nezahvalnosti. Shvatila sam da ti filmići već koriste onima kojima i trebaju koristiti, a da snimanje iznad svega meni čini zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti.

Nastavila sam, ali bez očekivanja i sa ogromnom zahvalnošću za stotinu osoba koje su me tada vjerno pratile. U tom trenutku više nije bio bitan broj gledatelja, nego zadovoljstvo stvaranja i pomaganja. Od tog trenutka, broj pretplatnika se ušesterostručio.

Neki dan me i kanal Zakon privlačenja pozvao da snimim video za njihove pretplatnike, jer smatraju da imam što za reći. Kad smo zahvalni i ne bavimo se ciljem, nego putovanjem, onda nam sve dolazi samo od sebe, i više nego smo i sami mogli zamisliti.

 

Bojana Svalina