“Režeš otiske svojih nikad naslonjenih prstiju na mene…

Odgrizaš dijelove koji nikad neće biti spojeni.

Ne možeš me popraviti. Odavno ne pripadam stvarima…”

Ovih dana kao da sve jeca od preteških obrazaca nikad naučene ljubavi. Sve ono što nemamo u sebi, ne možemo ni dati drugome. Ipak, kad se utopimo u nečiji svijet, ne znači da u njemu i dišemo. Možda je vrijeme za preispitivanja. Ljubav najčešće nije ono u što se kunemo. Mnogo toga još ni neumijemo dati…

Venera je u Vagi, zaogrnuta velom odnosa koji su takvi kakvi jesu. Formalni, neformalni, raspadnuti, poneki od njih već prekriveni prahom prošlosti. Nije prošlo dugo otkako je Venera imala susrete eha sa Saturnom.

Oživjela je neke uspomene, neke priče, neko vrijeme zakočeno u emocijama. Prošlost je uznemirila svoje, jer neke stvari nikad ne vide svoj počinak. I sada smo tu. U najezdi sebe samih. Spremni za još poneki otisak.

Venera nije samo ljubav. Ona je naša vrijednost. Način našeg voljenja. Voljenja sebe. Naš kapacitet emocija. Sve ono što možemo ili ne možemo dati. Partneri su naša ogledala. Ono što jedino uspijevamo vidjeti, dok uporno odbijamo pogledati sebe. Ona oštrica razbijenog stakla koja nas podsjeća da je ono što učinimo drugima – naše.

Venera se ovih dana nalazi u izazovnim aspektima. Prvo izazovni kvadrat sa Plutonom u Jarcu, a potom i opozicija sa Uranom. Zamislite sebe kao jedan zid koji odolijeva udarcima, potresima, olujama. Kao nešto što opstaje ili se slama.

Koliko vrijedi sve ono što čuvate u vama, toliko ćete izdržati. Bol je uvijek ista. Ne lažimo se. Ali raspadanja nisu. Mi ih odabiremo. Ako nas uspije slomiti baš svaki vjetar, možda je vrijeme da se upitamo koliko smo jaki?

Koliko smo jaki? I mi i naši odnosi. Odnosi koji će ovih dana biti pred posebnim testovima izdržljivosti. Ljubomora i bijes. Odjednom osjećate da netko lomi dio vašeg svijeta i pomiče svojim prstima vaše oči. Odjednom vas slijepilo svega neviđenog usmjerava u krivom pravcu.

Odjednom špijunirate, skrivate se i lažete. Preispitujete svaki poziv i poruku. Scenariji su odrađeni odavno u vašoj glavi. I gubite tlo pod nogama, jer ne vjerujete. Možda vam to nikada nije ni trebalo.

Venera u kvadratu sa Plutonom donosi očaj jedne žene. Ona koja je izgubila odavno na svojoj vrijednosti. Ona koja u naletu bijesa svašta govori svom partneru. Ako umijete izreći nešto loše o osobi sa kojom ste nekad dijelili sebe, ne lažite se i ne govorite da to nije vrijedilo.

Možda niste vrijedili. Možda su vaše mogućnosti progutane u vašim sposobnostima voljenja. Možda ste spremni da popljujete svoju emociju, jer nije ispala dovoljno dobra. Ali to je vaša greška. Emocije nisu tu da ispadaju, one su tu da vas preplave.

Osobe koje umiju nakon prekida, neuspjeha, u trenutku bijesa i ljubomore, istresti bilo što na osobu sa kojom su nekad dijelile sebe, nemaju poštovanje. Prvenstveno prema sebi. To je ono o čemu pričaju tranziti Urana i Plutona na Veneru.

Venera u Vagi je u sjedištu. Nepokolebljiva. Takva treba i ostati. Ako je neuspjele emocije uspiju unakaziti u njezinoj dubini, očito je da nikad nije ni otkrila svoju ljepotu. Treba znati biti dosljedan sebi. A to nije zanat koji se uči. Sa time se rađa. To je ono što zovemo ljubav prema sebi. A nje ima i najmanje.

Osvete. Očajnički potezi zbog neuzvraćenih emocija ili propalih veza. Ostavljeni. To nikad ne možete biti, ako ljude nosite u sebi. Njihovi odlasci neka ne budu još jedan paravan za vašu nikad nedovršenu i ispričanu priču. Onu u vama. Koju sakrivate i koje se bojite. Onu koju umijete isprojicirati na druge, misleći da tada prestaje biti vaša.

Uran na Veneru zapravo nije udarac na vaše veze, brakove i odnose. To je udarac na vas. Ne slomi li vas, uspjeli ste. Ne ugrabi li vas pohotno svaka nova prilika, tu ste. Dosljedni sebe. Ako vas prevare. Preko noći ostave. Ako vas zamjene. Sjetite se da niste stvari… Ono ste, što odlučite biti.

Venera u Vagi slika je žena koja poštuje sebe, a samim time i svakog muškarca, jer zna da poštovanje koje očekuje, mora i dati. U svijetu u kojem živimo, žene su previše navikle na očekivanja, a premalo naviknute da daju. Pa odjednom, Dan žena se slavi, a Dan muškaraca se zaboravlja. Jer, kao da smo rođene samo da bi bile lijepe i voljene i cijenjene, a nije tako.

Rođene smo da volimo sebe. A to je, nažalost, najmanje što znamo. I dani pred nama dokazati će to. Jer nije bitno tko smo kada smo sa nekime, bitno je tko smo kada samo sami.

Ako progutate vodu u čamcu da se ne bi utopili, to ne znači spasenje. Voda prodire u pukotine koje ste nekada negdje zanemarili. I tonete li u čamcu ili unutar sebe, isto je. Utapanje u sebi, možda je i gore.

I ako vas i ostave ovih dana, upamtite nešto – vi niste ostavljeni. Kako može biti ostavljeno nešto što ima Sebe?

 

Astro Aisha