Venera u Lavu još uvijek dovoljno polako korača stazama prema znaku Djevice. Upija svaki stepen i ne žuri joj se. Zašto bi i odlazila od nečega što voli. Tko bi napustio kožu u kojoj se osjeća dobro? Ili se možda varamo?

Nisu sve priče idealne. Sjaj i blještavilo reklama ponekad umije oslijepiti. I sada najednom osjećamo kako se sve raspada. Razvezuje se čvor satkan od slave. Udobnost zagrljaja postala je luksuz koji je nepotkupljiv. Mislili ste da je vaš odnos odličan, pa najednom nitko ne razumije razloge nečijeg odlaska. I ne samo u ljubavi. Nalazimo se u vremenu u kojem se zahtjeva suosjećanje i empatija, međutim, pravi razlozi su skriveni.

Od nas se zahtjeva da volimo. Neupitno. Ono što nam je dano i servirano. Kao da će to učiniti svijet boljim. Pa umjesto da zaustavimo rat, mi ćemo kao pokušavati da dajemo bezgraničnu ljubav, misleći da smo time riješili stvar. Voljet ćemo druge, makar ne voljeli sebe same. Jer to tako sada treba. Dok su oči uprte u nas, trebamo odglumiti najbolji scenarij. A kad Venera uđe u Djevicu, tada će isplivati ono što potiskujemo.

A to je – da u mnogočemu ne volimo ni sami sebe. Ne volimo ni svoje susjede, pse na ulici. Ne volimo ni svoju, a kamoli tuđu djecu. Ne volimo ni svoje ljubavnike, a kamoli muževe. Ne volimo ni ljubavnice, a kamoli žene. Ne poštujemo često ni svoje, a kamoli tuđe. Ne razumijemo sebe, ali pravimo se da imamo razumijevanja za druge.

Jer Venera u Lavu umije dati tu površnost koja se razbije kao porculansko staklo, kada stvari nemaju svoju dubinu i uporište. Kada nešto činimo samo zato što nam se radi. Kada pokušavamo dosegnuti zvijezde, bez da smo ikad pogledali u nebo.

I sve što ste mislili da možda postoji, isparit će kao voda na užarenom tlu. Jer da bi išta u životu činili pravilno, u to treba vjerovati. Srcem, dušom. Treba to zagristi zubima i raspodijeliti po svom tijelu. Dok ne uđe u svaku poru kože i dok ne postane vaš način disanja. Tek tada i samo tada, možete reći da nešto živite.

I premda se radi o dobrom aspektu trigona između ove dvije planete, Uran je retrogradan i to ne treba zanemariti. Kada Venera uđe u Djevicu, a Uran krene naprijed, mnoge stvari koje još donekle uspiju biti prikrivene, izaći će na vidjelo. I na globalnom i na personalnom planu.

Saturn na posljednjem stupnju Škorpiona još uvijek upozorava da je dubina i kvaliteta, prije kvantiteta. Mračne aleje naše ličnosti i tvornice naših zatočenih tijela mogu proizvesti pravi kaos. U nama i oko nas. Jer reflektiramo ono što nosimo u sebi. I u tome nas i najmanje ima.

Neki pokušaji emotivnih prošlosti proletjet će našim ludilom. Tek toliko da nas podsjete da postoje i da se mogu vratiti. Pa ćemo krenuti da ostavljamo jedno, da bi bili sretni sa drugim. Jer sloboda za rijetke znači soliranje. Mnogi ne umiju biti slobodni bez dueta. Pa eto nas.

Vežemo se u vječnost, jer ne možemo sami. I od tuda počinje svaki naš put u propast. Pa rađamo djecu da bi učvrstili naše tlo odnosa, a samo ga potkopavamo. Pa čekamo da nam kažu što i kako. Pa se na sudovima mirimo iz trećeg i posljednjeg puta, da bi bilo bolje nama, našoj djeci… I ne pitamo se da li je zaista tako.

Ljubav bi trebala biti apsolutna i neobranjiva. A mi smo je obranili od sebe. I sada bježi. Koncima nošena u talozima naših sjena. I ne primjećujemo. Odvojeni smo tako od sebi najbitnijeg bića – sebe. Pa zaronimo duboko u prostranstva naših htijenja i čekamo Godota, koji nikad neće doći.

Jer ljubav kao da šapće: “Čovjek koji želi biti moj, prvo treba biti svoj.” A rijetki to jesu.

 

Astro Aisha