TEMPERAMENT U NATALU

Arapi koji su astrologiju i ostale znanosti “vratili” u Europu u razvijenom srednjem vijeku, slijedili su Galenovo učenje o temperamentima.

Stoga, u spisima arapskih astrologa nailazimo na povezivanje planeta i znakova s kvalitetama, a ne s četiri humora i temperamentima kao takvim.

No, u “prijevodu”, melankolični temperament bio je povezan sa Saturnom, kolerični s Marsom, flegmatični s Mjesecom ili Venerom, a sangvinični s Jupiterom.

Tako Albumasar planetima pridodaje kvalitete (koje korespondiraju s humorima) i pripisuje im utjecaje na fizičku konstituciju, emocije i karakter čovjeka, utjecaje koji, donekle, odgovaraju onima humora iz humoralne teorije.

Kako je fizionomija bila dio humoralne teorije, u astrologiji su postojala pravila za određivanje fizičke konstitucije putem položaja planeta u karti. No, u tim pravilima nije bilo konsenzusa. Naime, neki astrolozi su koristili isti planet u karti za određivanje i fizičkog izgleda i psiholoških karakteristika, dok su oni koji su slijedili Ptolomeja tražili posebne signifikatore za izgled, posebne za temperament.

Razlog za ovaj jednostavniji pristup korištenja samo jednog signifikatora može biti činjenica što se većina natalnih karata tumačila uživo – astrolog je mogao vidjeti osobu i iz izgleda procijeniti njen temperament, odnosno nije bilo potrebe da ga “dokazuje” putem planeta, jer postojala je zasebna nauka (fizionomija) koja se bavila upravo time. Također, za horarna pitanja koja su u srednjem vijeku bila najčešća, opis osobe dobivamo kroz jedan planet (na primjer kroz vladara sedme kuće, ako želimo znati kako izgleda lopov).

U natalu bi u principu fizički izgled opisivao znak na AC-u te planeti koji su s njim povezani, na primjer, Ibn Ezra kaže kako ljepotu daju znak na AC-u, vladar AC-a ili Mjesec u ljudskim znakovima (Blizanci, Djevica, Vaga, Vodenjak, prva polovica Strijelca). Visinu osobe određuje znak na AC-u, s obzirom na to da li je dugoizlazni (od Raka do Strijelca) ili kratkoizlazni (od Jarca do Blizanaca), a točka AC-a u prvom dekanu znaka daje veću visinu.

William Lilly za određivanje visine ima nešto kompliciraniju metodu, a za određivanje tjelesne mase, kaže sljedeće: signifikatori mase su točka AC-a i planet koji ima najviše osnovnog dostojanstva na stupnju AC-a (almuten). Ako se ovi nalaze u prvoj polovici Ovna, Bika ili Lava daju korpulentnost, dok u drugoj polovici tih znakova daju vitkost.

Ako su u prvoj polovici Blizanaca ili Škorpiona daju vitkost, a u drugoj polovici korpulentnost. Signifikatori u prvoj polovici Jarca i Raka daju srednju masu koja naginje vitkosti, a u drugoj polovici više naginju masivnosti. Položaj ovih signifikatora u prvoj polovici Strijelca daje vitkost, u drugoj masivnost, dok Vodenjak, Ribe, Vaga i Djevica daju umjerenu tjelesnu konstituciju, gdje drugi dio Vodenjaka daje vitkost.

Naravno, pri određivanju fizičkog izgleda još se faktora uzimalo u obzir, poput dobi natusa, budući da razdobljem djetinjstva i mladosti vladaju sangvinični i kolerični temperament, koji prirodno potroše mnogo energije stoga se tjelesna masa poveća (u skladu s potencijalima signifikatora mase), tek nakon tridesete godine kada osoba uđe u zrelu (melankoličnu) dob.

Određivanje temperamenta je bilo važno za judicijsku (prognostičku) astrologiju, budući da će se planetarne pozicije izražavati s obzirom na tip temperamenta. Kolerični i flegmatični tip neće (psihološki) izraziti planete na isti način niti će im se događati iste situacije u životu.

Na primjer, Mars (ozljeda) u Vodenjaku (noge) kod aktivne kolerične osobe može donijeti povredu uslijed bavljenja sportom ili kroz kakvu impulzivnu akciju, no kod flegmatičnog tipa s Marsom u Vodenjaku ozljeda noge se pojavljuje zbog prevelike tjelesne težine (s obzirom na neumjerenost u zadovoljenju želja za ukusnom hranom, koja se kod flegmatika uparuje i s fizičkom neaktivnošću).

Kolerični tip s Marsom u Ribama može povremeno upadati u pijane tučnjave, dok će flegmatični tip s tom pozicijom zastraniti u sam alkoholizam, a sangvinik će pak, napisati moralni (ili vjerski) traktat o štetnosti alkohola, i slično.

Ni za određivanje temperamenta nije postojala samo jedna metoda u astrologiji, pa tako i danas postoje različita mišljenja kako izračunati dominantni humor. One koje ova tema zanima, mogu za početak eksperimentirati sa sljedećom formulom i provjeriti je na primjerima osoba čiji su im stvarni temperamenti (i natalni podaci) dobro poznati.

ASTROLOŠKO LIJEČENJE

Kako je svakom planetu i znaku bio pridružen par kvaliteta (element koji odgovara određenom humoru), postojala je podloga za ideju da nebo utječe na fizičko tijelo. Osim što je Saturn vladao melankoličnim humorom, Jupiter sangviničnim, Mars koleričnim, a Mjesec flegmatičnim, planeti i znakovi su vladali i pojedinim organima i dijelovima tijela.

Na slici vidimo ovaj tip vladarstva znakova nazvan melotezija, sustav koji potječe iz najranije helenističke astrologije.

U širem konceptu medicinske astrologije, bolesti su mogle nastati na dva načina – kroz utjecaj samih planeta (ex radice superiori ), čije kretanje tada postaje “uzročnik” bolesti, ili su mogle nastati utjecajem faktora unutar sublunarne sfere (ex radice inferiori).

U domeni sublunarnih faktora Galen je odredio “šest ne-prirodnih principa”, šest faktora koji utječu na zdravlje, a koji su za razliku od onih “prirodnih” (poput zemljopisne lokacije, vremenskih prilika, godišnjeg doba, starosne dobi) u domeni čovjekove kontrole.

Ovih šest neprirodnih principa iz higijene uključivalo je balansiranje svakodnevnih aktivnosti, nešto što bismo danas nazvali “zdrave navike”; umjerena/prikladna hrana, piće, san, tjelovježba, odmor, izbacivanje viškova iz tijela i mentalni stav. Iz ove Galenove ideje u renesansi su se na latinskom jeziku pojavili tekstovi nazvani regimen sanitatis, u početku pisani samo za plemstvo, no kasnije i za šire narodne mase.

Regimen sanitatis su sadržavali upute o načinima na koje osoba može Galenovih šest faktora harmonično uklopiti u svoj svakodnevni režim, što će joj pomoći da održi dobro zdravlje (imunitet) ili pak da izliječi boljke. Po ovom principu s obzirom na tip bolesti odnosno (disbalans humora), ili tip konstitucije, liječnici bi pacijentu propisali više ili manje sna, određeni tip hrane koju treba uzimati ili izbjegavati, a seks je, kao oblik pražnjenja, u nekom slučaju bio zabranjen, dok je u drugom preporučen. Osim ovog, terapija je često uključivala purgative, laksative ili pak lijekove za retenciju te puštanje krvi, sve u svrhu povratka balansa tjelesnih sokova.

Priprema lijekova, kao i njihovo uzimanje, zatim puštanje krvi i slične aktivnosti bile su izvođene u za to astrološki prikladno vrijeme. Po tom sistemu, ako je svrha lijeka bila da liječi konstipaciju i potakne eliminaciju, lijek je potrebno uzeti u vrijeme kada se Mjesec i/ili znak na AC-u nalaze u vodenim znakovima, znakovima koji su hladne i vlažne kvalitete, kao i lijek čija je funkcija ona ekspulzije – tada lijek prima utjecaje “s neba”.

Ako se radilo o problemu neumjerenog izbacivanja tjelesnih izlučevina, odgovarajući lijek se uzimao u vrijeme kada su zemljani znakovi izlazili na horizontu ili ugošćavali Mjesec, budući da je zemlja hladna i suha te vlada principom zadržavanja (retencije).

Kada se puštanje krvi koristilo u svrhu balansiranja humora, bilo je potrebno paziti u kakvom je stanju tranzitni Mjesec. Naime, vrijeme mladog i punog Mjeseca je smatrano nepovoljnim čak i ako se Mjesec tada nalazi u njemu prikladnom znaku (Raku ili Biku). Mjesečev položaj u znakovima Škorpiona i Jarca (gdje je u padu i egzilu) ili njegova tranzitna konjukcija s maleficima, također, su bili izbjegavani pri odabiru trenutka za puštanje krvi. Općenito se nije preporučalo tretiranje nekog organa u vrijeme kada se Mjesec nalazio u znaku koji vlada tim dijelom tijela, na primjer, ako je Mjesec u Biku nije se liječilo grlo, i tako dalje.

Na početku konzultacije liječnici/astrolozi bi po pravilu promatrali natalnu kartu pacijenta, no češće neku vrstu horarne karte (sliku trenutačnog stanja na nebu). Karta se izrađivala za tren kada bi pacijent posjetio liječnika te bi često u takvim slučajevima predočio i svoj urin koji bi, također, bio pomno promotren.

Koristila se i dekumbiturna karta, napravljena za vrijeme kada je pacijent “pao u krevet” odnosno kada ga je bolest preuzela, onemogućila, odnosno kad je započela u pravom smislu. Nisu svi pacijenti znali točno vrijeme početka bolesti niti su svi bili u prilici posjetiti liječnika osobno, stoga su astrološke karte bile rađene za trenutak kada bi neka druga osoba konzultirala liječnika u ime dotičnog pacijenta ili kada bi liječnik zaprimio bolesnikovo pismo.

Razvijene su posebne medicinsko- horarne tehnike za dijagnosticiranje i tumačenje tijeka bolesti putem “urina koji nije viđen” (urina non visa), odnosno astrolog bi protumačio pacijentov urin (dijagnosticirao bolest) na temelju astrološke karte.

Danas je ovo svakako neobična ideja, dok se u 15. se stoljeću horarna tehnika “urina na neviđeno” učila na zadnjoj godini medicinskog fakulteta! Međutim, kasnije je dijagnoza putem urina sama po sebi postala simbol šarlatanstva.

Posao astrologa liječnika bio je da dijagnosticira bolest, propiše režim liječenja te da prognozira daljnji tijek bolesti. Renesansna astrologija, kao i medicina tog vremena, bila je konjekturalna znanost, bavila se pretpostavkama, zaključcima, a ne i matematičkim “sigurnostima”. Obje su, svaka u svojoj domeni, a ponekad i povezane, prognozirale daljnji tok događaja, no nisu davale konačne sigurne sudove niti su bile deterministički nastrojene – ostavljale su prostor kako za Božju volju, tako i za čovjekovu slobodnu volju. No, od praktikanta obje znanosti, ipak se očekivala konkretna prognoza.

Girolamo Cardano, slavni milanski liječnik i astrolog, na ovoj je temi usporedio astrologiju s prognostičkim dijelom medicine, i napisao sljedeće:

“Ova umjetnost (astrolgije) je prognostički dio filozofije, dio koji nas poučava da stvari znamo unaprijed. Iz toga, ona nije znanost u pravom smislu, no ono što je prognostički dio Hipokratovog i Galenovog učenja za medicinu, to je astrologija za cijelu filozofiju. Jer, svaka umjetnost (vještina) koja se bavi prirodnim fenomenima putem objašnjavanja uzroka sadašnjih pojava, a također poučava i o uzrocima budućih stvari. Tako, buduće stvari se od sadašnjih ne razlikuju po vrsti i rodu, već po vremenu koje im je pridruženo po slučajnosti.”

Nakon što bi liječnici napravili neku od medicinskih karata (donošenja urina, padanja u krevet ili pak urina na neviđeno), posvetili bi puno pažnje položaju Mjeseca.

Za bolesnika je bilo prilično loše ako bi se Mjesec nalazio u znaku humora koji predstavlja problem, na primjer, ako bi bolest bila kolerične (suho tople, vatrene) prirode, a Mjesec se nalazio u vatrenom Ovnu. Da bi se kolerična bolest liječila, trebalo je pričekati vrijeme kada se tranzitni Mjesec nalazi u vodenom znaku, znaku flegmatičnog humora.

Mjesec je vladao akutnim bolestima, a tok bolesti pratio se putem aspekata tranzitnog Mjeseca na Mjesec iz karte početka bolesti (dekumbiturne ili neke druge). Kritični dani (7., 14., 21., 28.) korelirali su s Mjesečevim aspektima kvadrata, opozicije, drugog kvadrata te druge konjukcije.

Na te dane se mogla dogoditi kriza – nagli preokret u toku bolesti, preokret koji bi po mogućnosti doveo do izlječenja – no, tek nakon što sav bolesni humor napusti tijelo, u obliku izbacivanja tjelesnih izlučevina.

Ukoliko se bolest ne bi uspjela izliječiti u roku Mjesečevog povratka (28 dana), ona bi postala kroničnom i tada bi njome počelo vladati Sunce, čiji bi se tranzitni aspekti nadalje pratili. Sljedeća kriza, potencijal za ozdravljenje, dogodila bi se u vrijeme kada tranzitno Sunce napravi kvadrate i opoziciju na Sunce u dekumbiturnoj karti.

Princip kritičnih dana koristili su još Hipokrati Galen, mada je Galen više pažnje posvećivao stvarnim aspektima Mjeseca nego samim danima, sedmom, četrnaestom, dvadesetprvom i dvadesetosmom – kritični dani su ponekad imali više bliskosti s pitagorejskim fokusom na brojevima nego sa samom astrologijom budući da Mjesečevi aspekti nisu uvijek korelirali s kritičnim danima.

U povijesti nam je ostao zabilježen primjer načina na koji su renesansni liječnici/astrolozi liječili uz pomoć medicinske astrologije. Liječnici milanskog vojvode, mladog Giana Galeazza Sforze, svakodnevne su slali njegovom stricu, Lodovicu Sforzi, izvještaje o toku bolesti. Lodovico je zbog nećakove slabosti u to vrijeme de facto preuzeo vlast, a možda i uzrokovao njegovu bolest, trujući ga zbog vlastitih ambicija i političkih pretenzija.

Kroz ta pisma vidimo kako su liječnici pomno bilježili svaku promjenu u Gianovom stanju, bilježili su vrijeme promjena u njegovom izgledu i simptoma bolesti, povezujući ih s tranzitnim aspektima koji su tada djelovali. Obavještavaju kako su Galeazzu davali purgative koji ubrzavaju izbacivanje štetnog humora, te pisali o svojim nadama da će skorašnja kriza (na sljedeći kritični dan) biti potpuna i dovesti do kompletnog oporavka.

Sam Gian Galeazzo u pismu svom stricu pokazuje kako je dobro upoznat sa tadašnjom medicinsko/astrološkom teorijom te ga izvještava kako je četvrti dan (smatran danom koji će pokazati ono što će se u jačem obliku dogoditi na kritični sedmi dan) “osjetio promjenu (među humorima) te kako se osjećao vrlo loše sve do devetog sata što je bilo previše za njegovu konstituciju”.

Astrološka medicina imala je mnogo pravila, faktora koje je pri liječenju trebalo uzeti u obzir, te sljedeći dan liječnici obavještavaju Lodovica kako mladom vojvodi nisu smjeli dati purgativ koji bi pospješio izbacivanje lošeg humora, iz razloga što je u to vrijeme tranzitni Mjesec bio u konjukciji s Marsom.

Kako je Mjesec vlažan i hladan (vlada principom ekspulzije), a Mars suprotnih kvaliteta, vruć i suh, Marsov utjecaj bi oslabio Mjesečeve kvalitete i tako samo pogoršao djelovanje lijeka. Odlučili su pričekati da utjecaj tranzitne konjukcije prođe, uzdajući se u prirodu i njeni tok – po hipokratskom stavu da priroda liječi sama dok joj liječnik samo pomaže u tom procesu, te da je bolje olakšati ovaj proces ne čineći ništa, nego mu naštetiti pogrešnim lijekom.

 

Sanja Marić