“… jer sve što sagradimo srušimo, ponekad vičemo pa šutimo, ukrademo pa vratimo, malo griješimo pa shvatimo…”

Čini se da smo dočekali to novo sutra. Žedni spoznaje za novim početkom.

Venera je u zagrljaju Marsa ušla u Ovna. Sa puno vrištanja i ponekim teretom na grudima, grlo napokon slobodno diše. Rekli smo, što smo imali reci, a tek smo na početku svega.

Osjećate li dinamiku u emotivnim odnosima ovih dana? Burne noći. Svađe. Poneka gruba, ishitrena riječ. A onda, divlji zagrljaj. Polusnena tijela pronašla su način da umire misli. Kad ste u sebi, na jedinom ste mjestu gdje šutite. I neka je tako.

Možda nam je bio i potreban taj skok u dinamičnog i vatrenog Ovna. Da razbudimo svoju maštu, da misli već jednom prestaju dobivati na važnosti, da ne maštamo i ne umišljamo, da ne lažemo i varamo.

Da ne čekamo one što nikad neće stići i da shvatimo čija to koža diše. Od koga trnemo i padamo? Pred kim razbijamo komadiće sebe kao staklo. Čiji nam pogled može odrezati tijelo. Sačuvati ga razbacanog na platnu, potpuno iskonski i plaho.

I potrebno je ponekad da se sukobite. To je ponekad jedini način susreta, dodira. Ponekad jedini način viđenja. Ponekad jedini pogled u pravo. Potrebno je ponekad zanemariti gravitacijske sile, vizualizacije o sretnim vezama, maštarije o savršenim partnerima.

Potrebno je ponekad staviti ključ na svoj neki drugi svijet i jednostavno – živjeti. Razbijati se, grebati, boljeti, ogoliti ako treba, o svaki kutak na putu. Slomiti, prepoloviti, izoštriti spaliti, o svaku emociju. Griješiti. Psovati i voljeti. Jer ako ne predamo nekome i tu našu stranu, kome ćemo je dati?

Ljubomora ponekad iskopa naše oči i savije nas jezik među trepavice i ne dozvoli nam da gledamo. Ponekad nas izbode na najsitnijem dijelu kože. Ponekad pecka, navlači se na nas sa svakim jutarnjim ritualom umivanja. Ponekad nas zgrabi za kosu i zabaci u zid na kojem odavno čeka ogledalo.

Zar ne bi trebali biti najljepši sami sebi? Čemu onda sumnje. Čemu previranja po drugim odajama. Čemu usporedbe nas samih sa drugima. Zar baš svaki puta vrtoglavo moramo demolirati svoju dušu da bi shvatili tko smo?

I opetovano, rađa se potreba za bliskošću. Toliko želimo tu strast utjelovljenu u nama. Dovoljan je jedan ugriz na vratu i mi tko zna gdje smo. Kao da smo čekali vjekovima da snovi postanu opipljivi. Sada smo spremni. Izlazimo više nego inače. Susrećemo se. Pričamo, hodamo, spajamo.

Naša stvarnost postaje dinamičnija. Pozivi i ponude. Naša seksualnost vrišti od želje za oslobađanjem. Naša snaga postaje nepokolebljiva. Ustrajni u svemu. Pomalo tvrdoglavi. Ne možemo ovog puta izraziti toliko svoju sebičnost (Ovan) jer nismo sami. Venera je u zagrljaju Marsa, ali i Mjesec je u zagrljaju Urana. Pored nas sada ulicama šetaju neobični parovi.

Saturn trigonom iz Strijelca podupire ovu konjukciju, pa eto čvrstih odnosa i staza. Evo velike razlike u godinama. Evo spajanja onih razdvojenih nakon puno vremena. Evo i prvih susreta onih koji su o tim susretima maštali još vjekovima. Evo onih zaljubljenih koji se skidaju sa internet mreža i stupaju nogom u realnost. Evo naše prve utrke života. Za svime što želimo.

Mnoge će odnose podupirati i neki stariji ljudi. Mnoge će spajati neka ista prošlost. Mnoge će zagrliti nečija riječ. Slušajte savjete, bit će dobronamjerni. Osluškujte iskustvo, bit će korisno. I stvarajte vrijeme – bit će vaše.

Strast sada, zahvaljujući Saturnu, ima neku formu. Daje obećanje. Daje mogućnost trajanja. Daje okvir tom tijelu razbacanom po zidu. Daje trajanje tom nesputanom i otvorenom, sasvim slučajnom i snažnom susretu. Daje oživljenje svim odnosima koji su već prije započeli. Daje dinamiku.

Daje tih 50 nijansi živućeg tijela i kože, a ne filma. Daje tu aromu požude u očima. Daje buđenje, potpuno svojstveno vama. Jedno vrištanje, potpuno odsječeno i od vas samih. Nešto samo vaše. Unutar. Duboko. Skriveno. Nešto što je čekalo da se pronađe i da bude pronađeno.

Mars u Ovnu, kao svoj na svome. I Venera u Ovnu koja se u svoj toj divljini ne osjeća najbolje. Ali dok god imate nekoga tko vas voli, zar je bitno kakvo je vaše buđenje? Da li ste nezadovoljni sa sobom, smeta li vam pramen kose, jurite li u žurbi, zaboravljajući stvari. Izgledate li sebi ponekad kao zahrđali konvoj ili kao srednja opruga propala u padu. Ma zar je bitno?

Veneru ionako vodi Mars. I u ovom trenu je to tako i trebalo biti. Ukrotiti se ponekad, ako nigdje drugdje, onda bar u zagrljaju i ne glumite da možete sve sami. Jer ne možete. Vrijeme će vam to i pokazati. Odbaciti bar za tren sva svoja feministička uvjerenja – Prokleto dobro znam da je lijepo biti žena!

 

Astro Aisha