Ne znam jel ovakvih zgoda ima i kod vas?…

ON (ozbiljna lica i glasa): Žeky, nešto nam se čudno događa s kompjuterom, provjerio sam viruse, sve je u redu, bit će da smo zatrpali hard. Morat ćemo brisati neke filmove…

ONA (Žeky, ja): Razumijem. (složim tužnu facu)

ON (krene objašnjavati): Ruši mi se naša web stranica kad uđem u administraciju, ne sluša mi komade u In designu kad radim prijelom knjige, sporo reagira u Adobeu, Acrobat nešto…

(tu izgovori neku hrpu naziva za programe koje ne znam ni izgovorit, a kamoli da znam čemu služe, i pričom pokrene moju najveću noćnu moru da možemo izgubiti prelomljeni tekst nove knjige pred sami odlazak u tiskaru…)

ONA (pomirljivije): Dobro, brisat ćemo nešto… Al’ ne diraj mi trilogiju “Kuma”, “Gospodara prstenova”, “Amadeusa”, “Čarobnjaka iz Oza”, “Lovca na jelene”, “Shutther Island”, “Identity”, “Twin Peaks” (izgovorim ovo u jednom dahu sigurna da sam nešto važno ipak zaboravila)…

ON (strpljivo): Žeky, nešto ćemo morati brisati…

ONA: Ne možemo one koje još nismo pogledali.

ON: OK, ti ostaju.

ONA: Neke bi htjela pogledati još jednom “Philomenu” i “Građanina opasnih namjera”, naprimjer.

ON: Hajde, dobro, ostaju i ta dva… Što brišemo?

ONA: Eto, obrisat ćemo par onih koji nam se nisu svidjeli, pa one koji su OK, ali nećemo ih gledati opet (nabrojim ja tu nekoliko, sve u svemu duplo manje od onih koje nipošto ne brišemo)

ON: Morat ćemo brisati i neke sezone, na primjer “Dva i pol muškarca”, gledali smo svaku sa Charliem, sigurno pet puta! One nove s Ashtonom i tako nećeš gledati.

ONA (snuždeno, shvaćajući da je ON u pravu): Dobro, ali ostavi mi one najdraže epizode – Božićnu. CSI i onu kad se Charlie spetlja s vješticom.

ON: Može! A što ćemo s Poirotom? I njega smo gledali 2-3 puta, a zauzima puno mjesta?

ONA: Dam ti “Poirota”, ako ti daš “Teoriju velikog praska”, jer se već treći put svaki dan prikazuju po dvije epizode.

ON: Dogovoreno!

ONA: A što ti želiš zadržati?

ON: “Battlestar Galacticu”, “Breaking Bad” i dokumentarce.

ONA: Može! (Odmah se složim da se ne bi sjetio kako imam komplet epizode svih sezona Deep Space Nine na onom drugom, mom kompjuteru, da mi budu blizu kreveta i srca! Uostalom, taj i tako nije problematičan, već ovaj glavni, poslovni. Tu se sjetih još nečega pa nastavljam) Ne možeš mi izbrisati “Ratove zvijezda” (kažem polako, i zatrepćem)…

ON: Hajde, neću… (S laganim smiješkom sjećajući se jednog SF vikend maratona kada su planule prve romantične iskrice među nama u vrijeme dok još nije vjerovao kako na zemlji ima neka cura koja voli svemirska putovanja i ratove).

ONA: Ajme, koji težak izbor!

ON: Idemo prvo obrisati ono za što smo sigurni, pa ćemo dalje opet pažljivo. Može?

ONA: Može!

I tu zajedno izbrišemo nešto sitno filmova, one serije oko kojih smo se složili, pogledamo memoriju, a komp i dalje u crvenom…

ON: Gle, ja ću morati skočiti u grad nabavit neki papir i boje za printere.

ONA: Dobro (kažem i već mislim kako ću zbrisati na filmsku grupu da vidim što ima novo dok njega nema).

Nakon dva-tri sata, ON se vraća iz grada, a ja još kraj kompa.

ONA (oduševljeno): Čuj, našla sam neke super trilere, preporuka s grupe, svi kažu da su odlični, već sam stavila četiri na skidanje.

ON: Onog koji se skine najbrže možemo pogledati odmah večeras…

Ah, ta ljubav!

(Knjiga sretno otišla u tiskaru, nešto malo stvari izbrisano, nešto više filmova dodano, kompjuter i dalje spor… Bit će prilika za sljedeće pregovore!)

 

Željka Tokić