S obzirom na prirodu svog posla, ne mogu a da se ne bavim pitanjima poput – Kako i zašto astrologija djeluje? Je li horar fatalističan? Ako jest, zašto, a ako nije, kako nije? I slično.

Nedavno sam imala još jednu (naposljetku sretnu) priliku za ovakva razmišljanja. Klijentica se javila sa porukom “hitno” i postavila horarno pitanje u vezi sudbine svog psa koji je bio na čuvanju kod oca, ali je pobjegao.

Poruku sam vidjela tek dvanaestak sati nakon što je pitanje postavljeno, no i to ima svoj astrološki “razlog” – da sam ga vidjela “na vrijeme”, planeti ne bi bilo postavljeni na način da daju pozitivan odgovor koji se na kraju pokazao točnim. Dakle, nisam ga mogla/smjela vidjeti ranije.

Karte odbjeglih životinja astrolozima teško padaju, zbog prirode pitanja gdje suosjećamo i potajno priželjkujemo dobar odgovor, a naravno i rezultat, dok se mnogi astrolozi “žale” kako sa takvim pitanjima imaju statistički najmanje uspjeha. U svakom slučaju me raduje ako barem vidim da je životinja dobro (što pokazuju digniteti njenog signifikatora), ako već nemam na temelju čega prognozirati da će se vratiti vlasniku.

No, ova karta je davala nadu – u horarima odbjeglih životinja jedan od snažnih pozitivnih znakova da će se ljubimac vratiti je ukoliko se vladar šeste kuće malih životinja (Mars) nalazi u ugaonoj kući. Također, ukoliko je barem jedno svjetlo (Sunce) iznad zemlje- doslovno, ako imamo svjetlo, “vidimo” i naći ćemo ono što tražimo.

Oba ova faktora su aktivna u horarnoj karti te sam očekivala da će pas biti uskoro pronađen, očekivala sam i da je dobro (Mars u svom domicilu i triplicitetu, snažan), te da je “blizu”, budući da je u prvoj kući (također, u blizini Saturna, signifikatora oca).

U ovom slučaju, klijentica ne može biti prikazana vladarom AC-a budući da pas ima pravo prvenstva nad Marsom kao vladarom šeste kuće.

No, uočila sam Merkura kao vladara osme kuće. Pas je pobjegao njenom ocu koji time postaje bitan faktor u ovoj priči (četvrta kuća) stoga “smijem” pretpostaviti da bi nju, budući da nema braću i sestre, označavao vladar osme, koja je peta od četvrte, odnosno dijete od oca.

Merkur u karti je spaljen od Sunca (preblizu Suncu), čime je oštećen i što označava da ona “ne vidi ono što traži”. No srećom, vrlo ubrzo Merkur mijenja znak, čime prestaje biti oštećen od Sunca, a ulazi i u znak svog domicila i egzaltacije – Djevicu, te i u svoj termin. Situacija se ubrzo treba promijeniti na bolje, pitačica će “vidjeti” i postati snažna/sretna.

Još jedan “bod” za pozitivan ishod je što Mjesec (prirodni signifikator odbjeglih životinja) vrlo uskoro čini trigon sa Merkurom, što bi moglo označiti ponovni susret psa sa pitačicom, a netom potom Mjesec mijenja znak, ulazi u Bika gdje je egzaltiran, dakle stanje psa ide na bolje, a ne na gore.

U početku mi se činilo da bi Merkur bio taj koji prenosi svjetlo i tako povezuje Marsa (psa) sa ocem (Saturnom) te sam predložila da se, ako je moguće, uključi u potragu i otiđe na selo. Po priči ove karte ona je svakako bitan faktor za povratak psa, Merkur je vrlo aktivan.

Naknadno sam doznala da se, još prije negoli sam otvorila kartu, a kamo li napisala što vidim, ona već spakirala, otputovala te “okrenula nebo i zemlju” da pronađe svog ljubimca. Pas je, srećom, i njenim angažmanom, sutradan pronađen i vraćen, živ i zdrav, doduše malo umoran od tolikih pustolovina (sve skupa prošlo je tridesetak sati od otvaranja karte, a Merkuru je trebalo tridesetak minuta do promijene znaka. No to sam naknadno povezala).

Sretna zbog ove dobre vijesti, počela sam razmišljati o načinu na koji horar djeluje… Pitačica je imala važnu ulogu u ostvarivanju ove prognoze, koja se ne bi mogla ispuniti da je ona, na primjer, sjedila kod kuće i čekala. No, da je ona takva… i prognoza bi bila drugačija.

Počela je “igrati svoju ulogu” u ovoj priči (otputovala) i prije nego sam joj to uspjela savjetovati. Takav odlučan karakter će prirodno “odabrati/privući” povoljan trenutak za postavljanje pitanja (kao što će privući astrologa, koji spava do kasno, da otvara mail kada je sunce na MC-u, gdje čini povoljan znak za traženje životinja).

Poanta je sljedeća, “sudbina” ovisi o našem karakteru, a dok njega izražavamo i igramo svoju ulogu u nekoj priči – ostvarujemo tu sudbinu.

Na sličan način J. Frawley je opisao događaj iz života astrologa Williama Lillyja (17.stoljeće). Lilly je jednom prilikom naručio neku ribu, no ona je bila ukradena prije nego su mu je mogli dostaviti.

Nije sjedio naduren ni skršenih ruku već je otvorio horarnu kartu uz pomoć koje je doznao da će dio ribe moći vratiti, kao i još neke stvari o kradljivcu (kako izgleda, gdje stanuje). S ovim informacijama se obratio lokalnim vlastima tražeći nalog za pretragu stana ribara na kojeg je sumnjao. Nalog je dobio, riba je nađena u stanu, a lopov je sve priznao.

Frawley smatra kako je horar pokazao (što je jedino i mogao pokazati) da će riba biti vraćena, “zato” što je prognoza uzela u obzir sve okolnosti, realnost situacije, a ponajviše Lillijev karakter – karakter koji se ne boji suočiti sa kradljivcem, a koji je zbog svog ugleda imao i mogućnost da dobije nalog za pretragu stana, i slično.

Da je Lilly bio drugačiji, ne bi postavio to pitanje (uopće) ili ga ne bi postavio u “pravo” vrijeme (koje je dalo takav odgovor). Stoga, naše akcije, ono što jesmo, predstavljaju integralni dio karte, odnosno “sudbine”. Imamo ulogu koju ostvarujemo, a nebo to “zna” kada nam daje odgovor.

(Frawleyev članak zaista vrijedi pročitati u cijelosti, stoga sam ga prevela i, uz dopuštenje autora, uskoro će biti objavljen na Astro portalu!)

U redu, mi smo faktor u svojoj sudbini, jer ona ne pada s neba. No, što je sa slobodom “unutar” tog karaktera koji “jesmo”? Da ne kažem slobodom “od” karaktera, što je već tema za ezoterično učenje. Ovo je problem kojim su se kroz stoljeća mnogi bavili, pa da ukratko spomenem dvojicu koji su je proučavali.

Prvi od njih je Boecije, filozof iz 6.stoljeća čije je djelo “Utjeha filozofije” bilo vrlo čitano u srednjem vijeku, a i kasnije (svaki plemić koji je “držao do sebe” imao je primjerak ove knjige). Nepravedno osuđen na zatvor, a kasnije i na smrt, Boecije je utjehu pronašao u dijalogu s Filozofijom koja mu se prikazala u liku lijepe i dostojanstvene žene.

Jedna od tema kojih su se njih dvoje dotakli bila je upravo ona – “kako Bog može znati stvari unaprijed bez da to poriče čovjekovu slobodnu volju”? Astrolozi svakako nisu bogovi, no ako putem astrologije dobijemo točan odgovor na pitanje vezano za budućnost, pitamo se je li odgovor već unaprijed “određen”, čime se negira čovjekova volja. Ukoliko odgovor jest određen,”kada”on postaje fiksan, i slično?

Filozofija odgovara Boeciju da poznavanje budućnosti ne ovisi ostvari za koju se pita u smislu da bi poznavanje njene budućnosti utjecalo na tu stvar tako da se ona mora desiti, odnosno prosto poznavanje budućnosti ne bi učinilo da se ona po nužnosti mora ostvariti.

Filozofija kaže da poznavanje budućnosti ovisi o onom koji ima to saznanje. Tako je poznavanje budućnosti kvaliteta Božje prirode, njegovog spektra vizije. Taj spektar vizije se proteže u ono što mi na Zemlji nazivamo prošlost, sadašnjost i budućnost, no za Njega je to – tu i sada.

Na sličan način, ako mi ljudi vidimo da neki čovjek hoda (percipiramo to u sadašnjosti) naša percepcija, naše saznanje o tome – ne uzrokuje da taj čovjek hoda – on ima svoju “slobodnu volju”, te je odlučio hodati, dok mi to samo promatramo, vidimo, jer imamo oči.

Bog je, za razliku od nas, izvan vremena i prostora, stoga je našem umu (kreiranom od sila vremena i prostora) teško ovo prihvatiti, no možemo zamisliti, “osjetiti” bar na tren, smisao ovog rješenja koje je dala Boecijeva filozofija.

Al Kindi, arapski filozof i astrolog iz 9.stoljeća, također, se bavio ovim problemom. Kao pristaša Aristotelove kozmologije, smatrao je da planeti svojim kretanjem utječu na promjene na Zemlji, te da je kretanje planeta instrument kroz koji Bog ostvaruje svoju volju na Zemlji. Na taj način, kada tumačimo astrologiju, tumačimo “Božju volju”.

No, neki antički mislioci (poput Aleksandra) smatrali su da planeti (provodioci božanskog proviđenja) djeluju samo na generalne vrste, a ne i na pojedinačne stvari. Venera bi vladala ružama, djevojkama općenito, no ne i pojedinom djevojkom kao takvom, jer čovjekove akcije ne ovise o utjecaju planeta. Dok su recimo sljedbenici stoika smatrali da božansko proviđenje (kroz planetarne utjecaje) djeluje na sve, i generalno i na pojedinačne slučajeve.

Al Kindi pak, priznaje da ljudi posjeduju volju i slobodu izbora, no ne na način da su volja i izbor izvan utjecaja planeta. Planeti bi mogli odrediti naše izbore, iako nama izgleda kao da izabiremo na smislen način, po svom nahođenju. Po tome bismo voljno odabirali vlastite akcije, one bi “ovisile o nama”, a da su istovremeno uzrokovane vanjskim faktorima. Zanimljivo rješenje, ako se sjetimo da mi naizgled “slobodno odabiremo” uvijek iste stvari, ljude, zanimacije, aktivnosti – one koje nam se sviđaju, sukladno našem karakteru, onom koji je prikazan,na primjer, u natalu.

U krajnjem slučaju, u ezoteričnim učenjima se kaže kako se moramo osloboditi od ega, osloboditi se te “osobe” koju smatramo sobom. Ona nije naša prava priroda, ali živi naš život, opisuje je natalna karta i prima utjecaje tranzita, i slično, također, s obzirom na natal.

 Do “tada” (a možda i nakon toga), horar je koristan kad, na primjer, zametnemo ključeve, bez obzira da li stvarno razumijemo kako i zašto djeluje.

 

Sanja Marić