Najbolja anegdota koja je vezana za grijeh:

Dolazi osmogodišnji sin mojih duhovnih učitelja kući i sav tužan kaže: “Mama, časna je na vjeronauku rekla da smo svi mi grešni.” (Pri tom je mislila na tu dječicu!)

Na to će mama, bez i jednog trenutka razmišljanja: “Sine, ti nisi!”

Sama riječ “grijeh” meni zvuči zastrašujuće – kobno, neoprostivo, nepopravljivo… A smrtni grijeh nešto što se nikako ne može oprostiti ni izbrisati, kao utisnut žig sramote na čelu!

I što je to tako strašno – ponekad pametujemo, jer smo pretjerano samouvjereni, malo smo ljubomorni ili zavidni na druge, ljutimo se, ponekad zbog sitnica, nekad nas uhvati melankolija pa odmaramo kad bi trebali raditi… I to su teški grijesi?!

Ono što mi se čini najsvetije je ljudski život. Koliko je ljudi ubilo u današnje vrijeme ratova? Mislim da je uzeti nečiji život težak prijestup po ljudskim mjerilima, ali po Božjim…

Ako smo svi besmrtne božanske iskre i ništa ne umire, ima li doista grijeha?

Ako Svemir djeluje po principu akcije i reakcije, odnosno djela i karme – zar nešto što se nama čini kao grijeh ne može biti tek vraćanje duga?

Dakle, ako i taj najteži prijestup pogledamo iz Božjeg gledišta, sve je možda u redu i kako treba biti… Mi tek ne vidimo uzroke i posljedice, već samo djelić stvarnosti…

A ostali, mali, ljudski “grijehovi” i slabosti, samo su kamenčić ubačen u more postojanja i ocean vječnosti!

Zar doista vjerujete da negdje visoko na Nebu sjedi namrgođeni starac, gleda nas kako smo jadni, maleni i grešni, pa maše prstom: “Aha, kaznit ću ja vas!” Mislite li da je takav naš Bog i Stvoritelj?!

Da će kruto vagati naša djela i sve nas kazniti – baš sve? Ja do sada nisam srela nikoga bezgrešnog – tko nije nešto loše pomislio, izgovorio, učinio, tko je bezgrešno živio cijeli svoj život, bez i jedne sitne, male greške ili laži…

Ako netko zna, neka nam ga pokaže pa ćemo mu skupa otići odnijeti cvijeće! Tko može prosuđivati i reći što je grijeh, a što ne?

Svaka duša živi sebe i savladava duhovne lekcije koje treba odraditi na način koji je najbolji za nju. To može s našeg osobnoga gledišta izgledati čudno, nevjerojatno, ali odakle nam pravo bilo čiji put proglasiti krivim?

Ako svi na kraju dolazimo Bogu – i to iz ljubavi, a ne po našim zaslugama, postoji li doista grijeh?

Cijelo vrijeme pričamo o grijehu prema drugima, a što je s grijehom prema sebi?

Kad si uskraćujemo život kakav bismo željeli iz straha ili slabosti, kada živimo život kakav se od nas očekuje da bismo zadovoljili društvenu formu ili da bismo opstali u zajednici?

Ako odustanemo od onoga što želimo najviše na svijetu da bismo napravili kompromis s partnerom ili obitelji, ako odustanemo sami od sebe – nije li to najveći grijeh?

Zrnca mudrosti na ovu temu:

Ljubi grešnika, mrzi grijeh.  (Sveti Augustin)

Sve bitke u životu  služe da nas nečemu nauče – uključujući i one koje gubimo. Kad  porasteš,  otkrit  ćeš  da  si  često  branio laž,  obmanjivao  sebe ili  patio  zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga – ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.  (Paulo Coelho)

Svi grijesi u sebi već nose oproštaj.  (Herman Hesse)

Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grešne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju?  (Mehmed Meša Selimović)

Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće!  (Mehmed Meša Selimović)

Uzrok pogreški je nepoznavanje boljega.  (Demokrit)

Svatko griješi, ali samo luđak ustrajava u grešci.  (Marko Tulije Ciceron)

Sam čin grijeha manje je štetan od želje i misli na grijeh. Jedno je kad tijelo za trenutak uživa u nasladi, a sasvim nešto drugo kad to pamet i srce neprestano žvaču.  (Abu Hassan Bushanja)

Naša patnja je najsigurniji dokaz da smo se izmijenili i shvatili težinu naših grijeha.  (B.D. Benedict)

Ako osuđujete ljude, nemate vremena da ih volite.  (Majka Tereza)

 

 

Željka Tokić