Srce ima veoma bitnu ulogu u našim životima na više načina. Onu primarnu svima nama znanu nećemo spominjati. Ono što rijetko pomislimo kada čujemo riječ srce jest naša povezanost sa samim sobom i univerzumom.

Pola našeg srca se sastoji od istih neurona kao i naš mozak. Što nam to govori o srcu?

Čemu nam služi mozak? Kada spojimo srce sa mogućnošću mozga što dobivamo? Srce je centar za razumijevanje naše prirode postojanja odnosno individualne duše koja je opet samo preslika univerzalne duše. Mi srcem osjećamo, ali i spoznajemo. Ono ima dvostruku funkciju u našem organizmu.

Današnji čovjek je zatvorenog srca koji nije svjestan samoga sebe, jer nema razvijen princip koji iz tog razloga nije funkcionalan. Srce je dio čovjeka koji mu omogućava da ostvari sreću koju možemo nazivati i ljubavlju. Taj organ ima još funkcija, koje sada nećemo spominjati, ali već i ova spoznaja nam govori koliko je bitno nama ljudima da imamo razvijen taj princip u sebi.

Iz tog razloga se današnjem čovjeku nameće kroz sustav življenja jedan način života koji direktno služi čovjekovom zatvaranju, da ne bi spoznao tko je zapravo on. To je jedna realnost u kojoj živimo i koja ne postoji od danas ili jučer, nego koja se proteže stotinama godina i duže kroz religiju i druge mehanizme.

Iz istog razloga žene su stotinama godina stigmatizirane kao nešto zlo i nisko od strane muškaraca koji nemaju kao žene razvijen mehanizam ljubavi. Žena je biće koje svojim postojanjem svjedoči o ovome o čemu sada pišem. Ali tome je tako samo u slučaju da je žena svjesna same sebe i onoga što ona zapravo predstavlja.

U današnje doba malo je takvih žena jer su većinom žene danas izgubile samopoštovanje i nisu više povezane sa istinskom ženom u sebi. Tome je tako kao što smo već napomenuli radi toga jer su one prijetnja muškom konceptu svijeta koji se bazira na nedozrelom shvaćanju moći i dominaciji kojom kompenziraju svoju nemoć pred ženom u tom smislu.

Da bismo spoznali svoju prirodu, a to znači bili uistinu sretni moramo prihvatiti svoje srce kao način izražavanja. Niti više, niti manje od toga.

 

Petar Malenica