Nadam se da shvaćamo da smo bića koja su na poklon dobila slobodnu volju. Nemaju je niti mravi, niti slonovi, niti hrastovi, niti delfini, niti amebe, niti virusi i bakterije, niti trava, tužna vrba ili cvijeće. Pa se postavlja pitanje: Zašto? Zašto smo je mi, u ogromnoj milosti Boga, stvoritelja, izvora, kreatora, vrhunske inteligencije, dobili?

Kao dio evolucijske spirale, izdvajanjem individualne iz kolektivne svijesti (na bazi koje mnoga bića i danas postoje, i koja i na nas ima jedan značajan utjecaj), dobismo slobodnu volju. Zašto nam je bio potreban takav dar? Da bi se individualna svijest mogla razviti i ispoljiti. Da bi se predvidljivost postupaka svela na minimum, a tako i raznovrsnost iskustava daleko povećala, i razvoj ekspandirao. Rekla bih učinio je to zbog ogromne ljubavi prema nama. Jer postoje i daleko moćnija, naprednija i jača bića od nas, ali koja nemaju slobodnu volju.

Ne bih sada ulazila niti u religijsko dogmatski, niti neki poluznanstveni pristup temi, nego zemaljski gledano, što za nas to zapravo znači. S obzirom da smo duhovna bića koja imaju materijalna iskustva, što slobodna volja za nas znači u spiritualnom, duhovnom smislu.

U čisto materijalnom dijelu zemaljskog života možemo birati sviđa li nam se žuta majica ili zelene hlače. Slobodno. Možemo odlučiti s kime se želimo družiti, s kime ići u kino, s kime popiti kavu, koju školu odabrati, koji posao. Biramo partnere, prijatelje i poznanike. Slobodno. Našom slobodnom voljom.

Ili ipak ne? U kojem dijelu mislimo ili smatramo da nešto nije odraz naše slobodne volje? U onom dijelu u kojem smo dopustili drugim ljudima da odlučuju i biraju umjesto nas. Da svojom slobodnom voljom pogaze naše pravo na našu vlastitu slobodnu volju. I u onom dijelu u kojem nismo osvijestili sebe.

Naši životi nisu predeterminirani, nisu zabetonirani u karmičke ili životno tematske sudbinske odrade ili nacrte. Mnogi bi zapravo voljeli da tome jest tako. Mnogi apsolutno uvjereno govore da je to baš upravo tako. Zašto? Jer na taj način miču svoju vlastitu odgovornost za životne odabire koje su donijeli (istina, u svojoj nesvjesnoj fazi), smatrajući da im je nešto (nepravedno) nametnuto. I da oni, jadni, samo odživljavaju situacije bez utjecaja svoje slobodne volje na situaciju samu, kao i na njene ishode.

Sudbina, kao nešto krajnje definirano i nama nametnuto, sasvim je u suprotnosti sa slobodnom voljom. Razmislimo o tome. Jedan cvijet, recimo, sasvim ovisi o sudbini gdje će njegovo sjeme pasti i razviti se. O tome ovisi sve bogatstvo njegovog života. I nema mogućnost, nema slobodnu volju, preseliti se s kamenjara na rodnije tlo. Dok mi možemo birati. Da se sada ne bismo sasvim pogrešno razumjeli, ima puno situacija i okolnosti na koje mi ne utičemo. I na koje niti ne možemo, a niti trebamo uticati, iako bismo to htjeli, voljeli, željeli.

Prema nekom okvirnom nacrtu na koji smo pristali prije ove inkarnacije, postavljamo se u koordinate prostornog i vremenskog kontinuuma, kao i u splet situacija i okolnosti koje su nam dane za naš rast i razvoj. Jer da nismo pristali na takav splet situacija i okolnosti – kakvog bi značenja imao naš život, što bismo naučili, što osvijestili, što shvatili, koliko se razvili i napredovali? Ne presudno na razini fizičkog zemaljskog bivanja, nego na razini duše, našeg bitka, onoga što uistinu jesmo.

Ljudi se najčešće zapletu upravo na tom dijelu i na toj razini. Jer bi htjeli utjecati i mijenjati ono što je zadano, prednacrt u koji dolazimo po iskustva za naše najveće i najuzvišenije dobro. Upravo tu, na tom dijelu i u tom momentu dolazi do izražaja korištenje koncepta naše slobodne volje. Zato imamo slobodnu volju! Ne da mijenjamo prednacrt i okolnosti našeg života, nego da odaberemo način razmišljanja, način viđenja i percepcije svijeta oko nas, način našeg postavljanja i djelovanja. Imamo slobodnu volju, svoju ulogu i značaj u sveukupnoj igri života, shvatiti kako to želimo.

Korištenje slobodne volje reflektira razinu svijesti. Da, upravo tako. Ako imamo slobodnu volju da svaku situaciju tumačimo onako kako mislimo da je za nas najbolje (pa makar to i nije), to podrazumijeva i pravo da je ne tumačimo nikako. A razina naše svijesti određuje u kojem smjeru trenutno idemo.

Na primjer, imamo mogućnost jesti voće, povrće, meso, žitarice ili razne prerađevine. Naša razina svijesti o korisnosti ili štetnosti određene hrane ili namirnica utiče da slobodnom voljom odaberemo ono najbolje za nas u danom trenutku. Naravno, ako se otrgnemo raznim utjecajima društva, zajednica ili pojedinaca, i odluke počnemo donositi sami, zbog svoje vlastite dobrobiti, a ne zato jer je netko tako rekao. Imamo odabir da bilo koju situaciju u našim životima tumačimo kao lošu za nas ili pak kao dobru. Razina svijesti utiče da (slobodnom) voljom nešto odaberemo ili pak ne odaberemo.

Isto kao što imamo slobodnu volju kojom možemo odabrati da čitav život provedemo “glave zagnjurene u pijesak”, poput noja. Imamo na to pravo, ako je to naša slobodna volja. Nitko nas ne može, niti bi trebao, natjerati na drugačije ponašanje, ako je naša razina svijesti upravo takva da je uvjetovala da se slobodna volja upravo tako izrazi.

Ono na što često padamo jest potreba utjecanja na druge ljude, odnosno “kvocanja” bližnjima (da budem preciznija). “Mogao bi drugačije, trebao bi drugačije, zašto ne bi napravio više, postigao bolje”, i drugo. Ako se čovjek konstantno zapliće o vlastite noge, pa time zapliće i druge, često i treba savjet, odnosno treba mu se dati mogućnost da otvori prozor u vlastitu svijest, da vidi kako hodati bez padanja.

Jer ako mu nitko ne kaže da se može i drugačije, kako bi i mogao znati? Ali, ukoliko nakon svih saznanja koja je dobio i dalje bira stvarnost zaplitanja, znači da je to njegov put. I na njega ima pravo. Prihvaćanje tuđih odabira je odraz poštovanja njihove slobodne volje. A svijest se na silu ne može proširiti, već samo vlastitim radom i željom za ekspanzijom.

Mi na zemlji prečesto dramatiziramo. To je valjda dio šarma bivanja čovjekom, jer ne shvaćamo, ili ako shvaćamo onda još uvijek premalo, da u krajnjoj stvarnosti, na kraju svih krajeva, nema veze hoćemo li nešto shvatiti ili nećemo, odraditi ili napraviti nešto ovako ili onako. Svaki put koji odaberemo vodi i određenim iskustvima i određenom znanju. Ako ništa drugo, znanju da više tako ne treba činiti. I to je značajno.

Oni koji žele nešto napraviti od svojih života, i duhovno i materijalno gledajući, potrudit će se. Oni koji ne žele, neće. U konačnici svi ćemo skupiti svoja iskustva, takva kakva jesu, i krenuti dalje. Slobodnom voljom.

U konačnici, što znači slobodna volja? Znači da na slobodan način trebamo izraziti svoju volju. A cijeli naš život u biti trebamo raditi upravo na tom oslobađanju, od pogrešnih uvjerenja, krivih percepcija, od blokada, predrasuda i neznanja, da bismo došli do toga što je volja koja se kroz nas ima namjeru pokazati.

 

Žaklina Ivana