Mnoge zbunjuje razlika u korištenju zodijaka između astrologije kakva se prakticira na zapadu (zapadnom dijelu planete odnosno današnje civilizacije) i vedske astrologije odnosno đjotiša.

Ako nekoga upitate – “Što si po horoskopu?”, reći će vam znak u kojem se nalazi Sunce. Očito je da se Sunce smatra zvijezdom od najvećeg utjecaja ili barem tolikog utjecaja da može odrediti opći i prepoznatljivi karakter osobe i sve ostale okolnosti i događaje.

Skoro svi horoskopi na zapadu se baziraju na znaku Sunca i na osnovu tog znaka se izvode tumačenja, predviđanja i ostale astrološke analize.

Na istoku, preciznije u Indiji, na isto pitanje osoba će vam najčešće odgovoriti sa znakom u kojem se nalazi Mjesec (iako je danas utjecaj zapada i zapadne astrologije u Indiji sve veći). Tu vidimo određenu razliku u shvaćanju životnih vrijednosti i određivanju prioriteta.

Mjesec se u đjotišu smatra vrlo bitnim, a pogotovo njegov položaj u sazviježđu (nakšatri). Znak u kojem se nalazi Mjesec naziva se “đanma raši” ili znakom rođenja, a sazviježđe u kojem se on nalazi naziva se “đanma nakšatra” (sazviježđe rođenja). Mjesec tako zauzima položaj koji je u zapadnoj astrologiji zauzelo Sunce.

Možemo reći da Sunce i Mjesec tako simbolički predstavljaju razliku između kultura i mentaliteta istoka i zapada. Sunce predstavlja princip muškog koji je – aktivan, materijalistički, agresivan i egoističan. Mjesec je ženski princip – odan, duhovan, prijemljiv i kreativan.

Mjesec predstavlja unutrašnjost, srce, dom i majku (kraljicu) i osjećaj pripadnosti zajednici, a Sunce vanjštinu, osvajanje i vladanje, ego (ponos, bilo lažni ili pravi), oca, državu (organiziranu instituciju), vladara odnosno kralja.

Kroz ove simbole možemo vidjeti da je “zapadna” civilizacija zaista orijentirana prema osobinama Sunca, dok je “istočna” kultura i mentalitet ljudi orijentiran više na karakteristike Mjeseca.

Zbog toga je razumljiva razlika u perspektivi koja se odražava u razlici u određivanju početne točke zodijaka. Vedski horoskop ili đjotiš tako ima drugačiju perspektivu i gleda na svijet i život pojedinca sa drugačijim gledištem i shvaćanjem.

Opće je poznato da ljudi na istoku razmišljaju u okviru vječnosti duše. Razmišljaju kako duhovna duša prelazi iz jednog tijela u drugo tijelo, a pošto je duša vječna, neuništiva i besmrtna, proces mijenjanja tijela je beskonačan i naziva se “samsara”.

Sljedeće tijelo i okolnosti u kojima se duša rađa zaslužujemo aktivnostima u ovom i prošlim životima. To se može nazvati “zakon karme”. Riječ “karma” vuče korijene iz termina koji označavaju “aktivnost” ili “djelovanje”.

Na zapadu smo učeni drugačije – ne uzima se toliko u obzir vječnost duše već se podučava da je ovo jedini život koji osoba ima i da ga stoga treba iskoristiti bez obzira na posljedice. Neke religiozne dogme, koje svojim utjecajem oblikuju kulturu zapada, govore da prije ovog života duša nije postojala i nakon ovog života odlazi ili u vječni pakao ili u vječni raj.

Namjera mi nije raspravljati ili pokazati nedostatke bilo koje od ove dvije ideje, nego pokazati razlike u kulturi i razmišljanju ljudi na zapadnoj i istočnoj polutki planete. Također, naravno da je ovakvo predstavljanje ideja u jednoj rečenici izuzetno površno i puno nedostataka.

No, neupitno je da postoje razlike u filozofskim postavkama i obrascima razmišljanja ljudi na zapadu i istoku, koje su rezultati tisuća godina indoktriniranja razno-raznih učenja, religija, filozofija i slično.

Đjotiš uzima u obzir vječnost duše koja je u kulturi istoka neupitna činjenica. Na zapadu se traže znanstveni dokazi za reinkarnaciju i duhovnu prirodu duše. Dakle, na zapadu o tome još debatiramo i postoje mnogi vatreni protivnici koncepta reinkarnacije.

Đjotiš zato gleda na život osobe kao na jedan od mnogih života u nizu samsare, neprekinutog niza rađanja i umiranja. Normalno je stoga da uz pomoć đjotiša možemo iščitati okolnosti prošlog života i način na koji se one manifestiraju u ovom životu i, naravno, kako sve to utječe na sljedeći život ili sljedeću inkarnaciju.

Đjotiš smatra da život pojedinca ima višu svrhu ili smisao. Taj smisao nije samo u okviru ovog jednog i jedinog života nego se proteže na kompletnu duhovnu evoluciju vječne duše i njen prolazak kroz mnoge živote i materijalne svjetove. Zato je perspektiva đjotiša drugačija od perspektive zapadne astrologije.

Tropski zodijak, koji se koristi na zapadu, prati promjene godišnjih doba. Sideralni zodijak (koristi se u đjotišu) se bazira na “nepokretnim” točkama na nebu, odnosno zvijezdama. Tropski zodijak je pokretan i pomiče se duž nepokretne pozadine zvijezda.

Tropski zodijak tako označava nešto što je promjenjivo i u skladu sa vremenom ili promjenama vremena. Sideralni zodijak opisuje “vječnu” ili stalnu pozadinu koja je takva kakva jeste bez obzira na vanjske promjene.

Normalno je da promjene godišnjih doba utječu na život ljudi i organizaciju kompletne civilizacije na planeti. Te promjene određuju navike, običaje, ponašanje, razmišljanje i dirigiraju kompletnim kulturama i civilizacijama te ključnim pitanjima opstanka čovječanstva na planeti.

No, sve u svemu te su promjene privremene i govore o određenom trenutku u povijesti svijeta, kultura, civilizacija i čovječanstva. Sideralni se zodijak temelji na stalnim i nepromjenjivim vrijednostima, možemo reći na vrijednostima duhovne prirode koje su uvijek, u svakoj civilizaciji i kulturi, prisutne, trajne, uvijek iste i nepromjenjive.

Kroz sideralni zodijak vidimo pozadinu sveg događanja, njen trajni učinak na opću (vječnu) duhovnu evoluciju kako pojedinca tako i civilizacija u globalu. Možda u ovom trenutku ne možemo shvatiti značenje vječnosti duše (atme) i rezultata naših djela koji odjekuju u vječnosti.

Preokupirani smo sa trenutnim događanjima i vizija nam nije takva da možemo percipirati duhovni smisao i svrhu vječne žive čestice, osobnog bića ili duše (atme). No, to ne znači da taj smisao ne postoji i da svako od nas nije dio cjeline i da ne zauzima određeni položaj u odnosu na vječnost i kompletni smisao postojanja sebe i okoline.

Svatko od nas uvijek ima određeni odnos sa okolinom, ne samo sa onim promjenjivim vrijednostima trenutne kulture i civilizacije nego i sa vječnim vrijednostima duhovnih principa i istinske duhovne realnosti koja je iznad trenutnih materijalnih previranja na planeti Zemlji.

Zbog svega toga đjotišom možemo vidjeti stvari drugačije nego što nam to zapadna astrologija omogućava. Ako shvatimo ovih nekoliko razlika, onda razlog za zbunjenost može jednostavno nestati, jer shvaćamo da gledamo istu stvar iz različite perspektive i normalno je da vidimo drugačije stvari. Iste stvari različito razumijemo, točka sa koje krećemo u istraživanje je drugačija, osnovne postavke životnih vrijednosti su drugačije i zato postoje razlike.

Naravno, ovo je samo nekoliko poanti iz mojeg skromnog razmišljanja koje nikako nije potpuno i savršeno. Svaki autor vedske ili zapadne astrologije može dodati svoje mišljenje ili zaključke koje može biti drugačije ili nadopuniti ovu moju skromnu perspektivu.

 

Dean Valentić