Svim vješticama, čarobnjacima, magovima i svima koji se tako osjećaju želim sretnu našu noć! A sad, kao na slici, napišite na papiriće sve što vam više u životu ne treba, riješite se toga i spalite.
U današnje vrijeme vještica ima asocijaciju na staru zlu babu, koja baca uroke, a također je i pogrdan naziv za ženu. Međutim, vještica ne znači ništa drugo nego vješta žena, ona koja posjeduje određeno znanje.
Nekada se vješticama nazivalo žene koje su bile iscjeliteljice, šamanke, porodilje, liječnice narodne medicine, travarke, proročice, one koje imaju kontakte s drugim svjetovima. Bile su izuzetno cjenjene u društvu i često su bile prijeko potrebne za opstanak zajednice.
Bile su posvećenice drevne religije i kulta velike božice majke, i kao takve bile su njezine visoke svećenice (prvosvećenice) te su vodile duhovne obrede, služile božanskom, najvećem dobru i bezuvjetnoj ljubavi koja se očitovala kroz arhetip velike majke, stvarateljice svemira i svega što postoji.
Dolaskom više patrijarhalnog svijeta, a pogotovo monoteističkih religija, ovakve žene bile su proganjane, mučene, spaljivane, a njihova moć je proglašavana sotonističkom. Ovdje valja napomenuti da sotona kao takav nije postojao u svijesti vještica, on je biće proizašlo iz monoteističkih religija.
Prije tih religija sotona, vrag, đavo, naprosto nije postojao, pa samim time poklonice velike majke nisu imale apsolutno ništa s njim. Niti su vjerovale, niti vjeruju u takvo biće. Nije dio njihove religije.
U 20. stoljeću, a pogotovo u 21. stoljeću ponovo je oživio ovaj drevni kult, koji datira još iz paleolitika i neolitika, koji zapravo nikada nije prekinut, već je bio skriven daleko od pogleda društva koje osuđuje istinsku moć i snagu žene.
Irena Dumančić Baranja