Zanimljivo je da su prvi bogovi rata bila ženska božanstva:

INANA (IŠTAR, ASTARTA, ASET, AFRODITA, VENERA )

Inana je originalno sumerska božica, štovana u Mezopotamiji. Kasnije je znana pod imenom Ištar u Babilonu, Akadiji i Asiriji. Njezine životinje su lavovi, i bila je okružena njima, također njezini su i konji, sfinge i sove.

Božica je seksa, ljepote, ljubavi, plodnosti, a kasnije i rata, pravde i moći. Također je Božica neba posebno jutarnje zvijezde (zvijezde Danice), odnosno Venere. Kao Venera prikazana je u simbolici osmerokrake zvijezde. Također je često prikazana i sa mjesečevim srpom kao kći Mjeseca.

Inana je nastavak kulta neolitskih boginja, imala je epitete nebeske majke, kraljice nebesa, pramajke, stvoriteljice. Najviše je bila štovana među Asircima, u čiji je panteon donijeta iz Sumera. Postala je asirsko vrhovno božanstvo, i postala obožavana više nego njihov izvorni vrhovni bog Ashur.

Kod Feničana se nazivala Astarta, a odavde je odnijeta u grčki panteon gdje postaje Afrodita. Po nekim izvorima u Egiptu je bila znana kao božica Aset, što je staroegipatsko ime božice koju mi danas nazivamo Isis (Izida).

Sumer se smatra koljevkom civilizacije, tu je nastalo prvo pismo, pa prvi pisani zazivi boginje (i općenito bogova) dolaze iz ove civilizacije. Među mnogim himnama božici Ištar, odnosno Inani, je mantra Nin-me-šar-ra koja ukazuje na epitete Ištar: “Kraljica božanskih propisa, sjajno svjetlo, pravedna žena odjevena u sjaj, ljubljena od Neba i Zemlje.”

Sumerani su prvotno bili zemljoradnička kultura, te je Inanim muž bio Kralj farmera. Kasnije su sa sjevera prodrli Akadijci, koji su bili stočarska kultura i Inanim muž tada postaje pastir Dumuzid, (kasnije Tammuz). Dumuzid je umirao i rađao se svake godine, sukladno ciklusima prirode, odnosno kretanju Sunca.

Uz Inanu su vezani mnogi mitovi, a možda najpoznatiji je njezin silazak u podzemni svijet koji su sumerani zvali Kur, u pokušaju da preuzme vladanje nad podzemnim carstvom svoje sestre Ereshkigal. Podzemni svijet se sastojao od sedam slojeva, međusobno odijeljenih masivnim zidinama a svaki sloj je bio zaključan čvrstim vratima koja su čuvali monstruozni čuvari.

Inana je morala proći kroz sedam kapija podzemnog svijeta, na svakoj ostavljajući komad vela, nakita i odjeće, da bi na kraju gola, na ulazu u podzemni svijet pala mrtva. Ovo je metaforička priča o otklanjanju iluzije 7 slojeva materijalnog svijeta – 7 čakri, 7 planeta. Kad se otkloni zarobljenost i iluzornost materijalnog svijeta, te se potpuno ogoli događa se smrt i ponovno rađanje u prosvjetljenju i spoznaji.

Dakako da je i Inana nakon što je umrla u podzemnom svijetu, ponovno uskrsnula i uzašla. Ali određena žrtva je morala biti podnesena tako da je njezin voljeni suprug Dumuzid odveden u podzemni svijet u kojem provodi 6 mjeseci (tamni dio godine, kada Sunce pada i kad su noći dulje od dana), a 6 mjeseci provodi u gornjem nebeskom svijetu (svijetli dio godine, kada Sunce raste i kad su dani dulji od noći).

Pošto je Inana bila božica seksa i plodnosti, u vremenu kada se seksualnost jako duhovno cijenila i nije bila tabuizirana i demonizirana, u njezinom hramu Vrhovna svećenica i Vrhovni svećenik izvodili su tzv. Veliki obred, seksualni čin svetog braka boga i boginje (Hieros gamos) u sjedinjenju muškog i ženskog principa.

Ovaj veliki obred kasnije je uvršten i u neke moderne paganske i wiccanske obrede, ali ne kao stvaran seksualan čin, već se izvodi u simboličnom obliku zabadanjem bodeža (athamea) u kalež. Dolaskom monoteističkih religija boginja je, gle čuda, demonizirana, te je zajedno sa još nekim pripadnicima mezopotamijskog panteona, završila u demonologiji kao princeza pakla.

AFRODITA (VENERA) KAO BOŽICA RATA

Afroditin kult i njezina planeta Venera vuku svoje korijene u Mezopotamiji gdje je ova boginja bila štovana kao Inana, Ištar, Astarta. U Mezopotamiji je bila božica seksa, ljepote, ljubavi, plodnosti, ali i rata i pravnog poretka.

U antičkim vremenima Afrodita, odnosno Venera bila je božica ljepote i ljubavi, a glavni bogovi rata bili su Ares (Mars) i Atena (Minerva). Ares, odnosno Mars je bio bog ratnika i bitaka, ratovanja samog, a često je ulazio u bitke zajedno s ljudima boreći se čas na jednoj čas na drugoj strani. Njemu je bilo svejedno tko će u ratu pobijediti, bitno da se ratuje i bori. Atena je pak bila božica ratne strategije i taktike, a također je preuzela ulogu zaštitnice pravnog poretka.

Međutim, najstariji grčki kultovi štovanja Afrodite, posebno oni u Sparti i Tarasu štovali su ovu boginju kao Aforditu Areia – ratobornu, ratničku (warlike). Bila je prikazivana naoružana u punoj ratnoj spremi. Također kao Aphrodite Areia, ratnica, bila je štovana na Cipru, Argosu i Kiteri. Pridjev Areia bila je zapravo ženska verzija Aresa, boga rata. Očito se u samim korijenima štovanja ove božice smatralo da je u sebi sadržavala i muški i ženski princip, koji su ustvari neraskidivi.

Najstariji Afroditin hram i svetište u antičkoj Grčkoj bio je u Kiteri (Kythira), a tamo je štovana kao Afrodita Urania (Aphrodite Ourania) – nebeska Afrodita (Inana/Ištar također su imale epitet boginja nebesa), a njezina statua je pikazivala naoružanu Afroditu.

Iako se ovakvo štovanje Afrodite odnosno Venere kao ratnice kasnije manje više izgubilo, ne treba zaboraviti da se u mitovima, kao i u astrologiji Afrodita (ljubav) i Ares (rat) (Venera i Mars) najradije spajaju.

 

Irena Dumančić Baranja