Vrlo često se govori o “moći sadašnjeg trenutka”, i ja potvrđujem da je tome zaista tako – sadašnji trenutak ima moć, stvarnu i upotrebljivu moć. Isto tako kažem da je danas, odnosno “sada“, jedino vrijeme i da je “ovdje“, točno mjesto na kojem smo se sada zatekli i jedino mjesto gdje možemo raditi na promjenama naših stavova, misli i osjećaja, a koji će se drugačije reflektirati u našoj budućnosti.

Ali, kako iskoristiti tu moć? Prvi korak znači da se moramo pozabaviti i našom prošlosti, kako bismo u ovaj trenutak sadašnjosti sve više i češće dolazili očišćeni od svih kuka i zakučica, koje nas mogu vući, i koje nas i vuku nazad, i usporavaju nam rast.

Makar, zapravo, taj cijeli proces nikada i ne prestaje, jer život možemo sagledavati jedino gledajući unazad, a živjeti ga sada. To znači da smo samima sebi, najviše moguće, razjasnili sve prošle situacije i odnose, te da ne nosimo energetske obrasce nezdravih osjećajnih navika dalje.

Prošlost nam treba služiti i kao dobra knjiga, pročitamo je, naučimo što možemo i trebamo, te onda naučeno primjenjujemo “sada”, u točno ovom trenutku. Da bi se tako budućnost reflektirala sukladno promijenjenim principima.

Nikada nam glava zabijena u pijesak ne može donijeti nikakvo kvalitetno viđenje situacija, a kamoli dobra rješenja. Sve nerazjašnjeno i nerazriješeno stoji s nama, sada tu, i reflektira se na odluke koje ćemo tek donijeti, a koje će imati svoj efekt u budućnosti. Da ne spominjem – ako je glava zabijena u pijesak, zadnjica nam je opasno izložena vjetrometini.

Sve što se dešavalo trebamo prihvatiti, osvijestiti, oprostiti  i otpustiti. I tek tada se, energetski gledano, može u potpunosti iskoristiti kreacija moći sadašnjeg trenutka. Usporedni korak rješavanju energetskih blokova i čišćenja prošlosti jest osvještavanje sebe kao beskonačnog i moćnog vibracijskog bića, svojih vrlina kao dobrog “pogonskog goriva”, te buđenje životne strasti, zahvalnosti i divljenja, zapravo – zaljubljenosti u život sam.

Slijeđenjem jednostavnih načina, kojima u svakom trenutku kreiramo upravo taj trenutak, i biranjem od svih postojećih mogućnosti nad kojima možemo poduzeti akciju, onu koja nam pruža najviše zadovoljstva, radimo najbolje što možemo, i dokle god možemo, s punim poštenjem i bez ikakvih očekivanja.

I tako trenutak za trenutkom, bez prestanka, jer sretan život je zbroj sretnih trenutaka. A tada više nema pitanja “mogu li ja to?” Tada kreaciji predivnog života, u svim “sutra”, nema kraja.

 

Žaklina Ivana