“Dodirni me slučajno, udahni mi dah ponovno, 

ti to možeš sigurno, rukom koju znam već odavno…”

Posljednji u nizu, dočekuje nas, potpuno moćan, “krvavi mjesec”. Onako kako samo on ume, a znamo jako dobro kako to izgleda. Možda na prvi pogled mislimo da njegov utjecaj nije jak, ali prevarimo se svakog puta. Hiljadu iznenađenja još ima u nama. I ponekad ni ne želimo da je kraj…

Lunarna eklipsa događa se na 4. stupnju znaka Ovna u trenutku kada se Sunce nalazi na 4. stupnju Vage. Bitno je vidjeti u koja vam polja pada eklipsa i sa kojim planetama radi aspekte. Slažite priču kao da je dio nekog mozaika. Sve krhotine vrijede. Svakako.

Tako posebne. Kao rariteti. Vi najbolje znate što je sve polomljeno u vama. Ako ne znate, prisjetite se prošlih ciklusa i događa koje su vam donijeli. Slično se sličnom raduje. Obasjava. Ponavlja. I njezin utjecaj osjetit će se sve do marta 2016. godine.

Prva lunarna eklipsa bila je u aprilu 2014. godine na 25. stupnju Vage. Druga lunarna eklipsa bila je u oktobru iste godine na 15. stupnju Ovna. Treća lunarna eklipsa bila je u aprilu 2015. godine na 14. stupnja Vage i sada, posljednja po redu, 27. rujna 2015. na 4. stupnju Ovna.

Pokušajte povezati događaje koji su se odigravali i moći ćete predvidjeti što vas čeka. Ovan i Vaga kao dimenzije muškog i ženskog polariteta naglasak uvijek stavljaju na veze i odnose, kako one sa drugima, tako i one u nama. Lunarne eklipse potiču događaje i razvijaju ih do samih detalja.

Zamisliti sliku u vremenu koju uhvatite fotoaparatom i čekate polako da se razvije. Do najsitnijih detalja. Pa onda putem primjećujete sve ono što niste uspjeli vidjeti u prvom mahu. Jer tako je – neke stvari prosto nam nisu date odmah. Ljepota je negledljiva. Izazovi su jaki. Dopustite da vas iznenadi, a svakako hoće.

Lekcije sa kojima ćemo suočiti su lekcije vezane za odnose. Odnos koji se rađa sa nekom osobom, uvijek je odnos u nama. Naše misli i naša htjenja, sve naše želje bivaju pretočene u dio nas koji je dio neke druge osobe. Tada se spajamo. Bez granica.

U jednom trenutku slobode koji dozvoli da budemo što god želimo. Kreiramo stvarnost koju želimo imati. Dotičemo ju polako. Unaprijed znajući kuda nas vodi. Već sada znate što postoji u vama. Već sada znate što će se razvijati. Jer sve što uspijemo izvući iz sebe, izvući ćemo i iz okoline.

Mjesec se nalazi na fiksnoj zvijezdi Deneb. Energija ove zvijezde povezuje se sa divljim valovima. Jedna neukrotiva i divlja energija. Jedna strast i izazov. Jedna opasnost. Jedan užitak ovladavanja sobom i svojim emocijama. Jedan rast i napon. Jedna snaga.

Mjesec u Ovnu nas uvijek podsjeća da možemo sami. Ponekad i trebamo sami. Poneke priče nisu stvorene za duete. Parove. Ponekad moramo sami sebe držati za ruku da bi rasli. Susreli se sa svojim demonima i strahovima i utonuli u sebe. Spokojno.

Da bi poredali svoje prioritete i shvatili svoje emocije. Da bi osjetili impuls koji je mnogo više od svega što možemo razumjeti, a koji nas prožme svaki puta kada “sretnemo” osobu naših htjenja. Emocija koja se prosto stvori u nama i tjera naše tijelo na posljednju bitku. Emocionalnu. Onu u kojoj će dio naše prisutnosti ukrasti tuđu i pronaći smisao svih svojih lutanja.

Tu je Sunce. Na 4. stepenu Vage. Spremno za jedan bijeg u dvoje. Na fiksnoj zvijezdi Zaniah. Zvijezdi koja ume da voli brakove. Veze. Koja ume da spoji. Koja daje popularnost i priznanja. Uspjeh. Krunu. Slavlja. Naše opore pobjede sada dobivaju smisao.

Sve ste ovo morali proći, nimalo laku šetnju po užarenim talasima svoje tame, skupljajući najgore od drugih, naizgled padajući svakim korakom sve dublje. Moralo je. Da bi naučili cijeniti sve što imate, morali ste sve i izgubiti. Jezik talasa, šum u tijelu šapuće. Osjećate da umijete ponekad prosto i bez daha stvoriti emociju? Onda ste na pravom putu.

Ono što morate znati je da se emocije ne planiraju. Prosto je tako. Naizgled nečuveno. Potiho otapkate svoju siluetu i dobijete cijeli jedan svijet. Ponekad se poigrate sa svojim tijelom i umijete, baš tako, izraziti ekspresiju. Sudariti se ponekad sa nekim tuđim tijelom. Slučajno. Nepodesivo. Irealno. I utaknuti se u nešto veće i od vas samih. Jer smo takvi. Živimo jedni u drugima.

Raspadnuti u hiljade impulsa. Tražeći se. Ponekad i vječno. Moleći tišinu za još jedan bijeg ispod tih očiju. Znamo se. Lagali bi kad bi rekli da smo jedni drugima nepoznanica. Odviše dobro se poznajemo da bi samo tako pobjegli… Nemamo gdje. Bio bi to bijeg od sebe samih. Nekih. Ne tako dalekih.

Znajući da “duše svoje susrete ugovaraju i prije nego su se tijela vidjela”, ne umijemo ne zagledati se u karmu. I Mjesec i Sunce ovoga puta imaju dobar aspekt sa Saturnom u Strijelcu. Emotivna stabilnost. Spona koja nas drži sastavljene. Dodir koji nas umije zalijepiti po sebi samima. Glas koji dopire i dublje nego li želimo.

Ponekad kao da potpuno iskorijenjeni stup stabilnosti ponovno se rađa u nama. Blisko nam je povjerenje. Trajanje. I jedno vrijeme. U kojem smo zaglavili, ne slučajno. Jer sve što se dogodi, a dogodit će se, biti će sa razlogom. Nepisanim. Onim koji ćuti i čeka. Stvari se ne doživljavaju, one se oživljavaju. Taman kad pomislimo da neće.

Jer tu je Venera u jednom širokom zagrljaju sa Uranom, Venera u Lavu, Uran u Ovnu. Znamo već dio te ekspresije. Razarajuće. Koja nas raznese iznenada. Neočekivano. Provali kroz naše tijelo u umije nad oduzeti prisutnost. Obuzima nas. Kao nitko nikada i nigdje.

Pa tako prevaljeni, donosimo odluke za koje smo mislili da nikad nećemo. Jer nema prepreka. Nema granica. Ništa nas ne drži, ništa nas ne vuče, a ipak smo tu. Dok se naše postojanje miješa sa ekstazama bola. Utaknuti dahom u neki dah. Znamo zbog čega smo ovdje.

Saturn u kvadratu sa Marsom govori, dovoljno snažno, da neke bitke ne moraju biti naše i da naše bitke ne moraju biti tuđe. Taj rov koji kopamo unutar sebe neka se iskopa sam. Ne gutajte ljude koji vam znače, jer mogli bi izgubiti cijelu vječnost. Ne uplićite u svoje demone i tuđe. Svoje borbe morate riješiti sami. Onako istinski. Bolno. Do srži.

Ražvakati ih do najsitnijih detalja i vidjeti što to u vama stvara osjećaj netrpeljivosti. Agresiju. Dominaciju. Borbu. Što vas to tjera na grubost? Na ispuštanje daha. Zbog čega ste okrutni i kada to ne želite biti? Zašto postoji dio vas, još uvijek, zavijen u crno? I tko je to tko vrišti u vama svaki put kad trebate prepuštanja. Što vas udaljava od vaših snova i gdje zastali vaši ideali?

Ljubav ne bi trebala biti borba već vaš način disanja. Prodiranja kojima ne znate ime i nemate ni potrebu nazivati ih. Bezimeni dio vas. Jači od bilo čega.

Jupiter u opoziciji sa Neputnom sklada jedan bolji svijet. Ispunjava vaše želje. Utapa vas u vašoj boji htijenja. Spaja vas. Imaginarno. Iluzorno pa potom stvarno. Makar još jednom. Nekada. Negdje. Jer postoje stvari koje smo prećutali. I koje ćutimo. I koje ćemo ćutati.

Prosto neraskidivo i nevidljivo umijemo još uvijek trajati. U nekom vremenu kojeg nazivamo svojim. Plačljivo. Otkinutog glasa. Grebemo svoje glasnice. Treba nam opijum. Nešto što nas zavede i ne pušta. Tiho i lagano. U trenutku. I nešto što ume ostati naš svijet.

Umijemo li se dogodi sebi, umijeti ćemo dogoditi se i drugima.

 

Astro Aisha