Sredina u kojoj živimo je veoma specifična. Još od malena nas uče da “ko se hvali, taj se kvari”, i da nije dobro isticati svoje pozitivne osobine.
Nasuprot tome kada bismo uradili nešto pogrešno, ili nešto što se našem sagovorniku ne dopada lako bismo dobili kritiku, negativni komentar, a kad uradimo nešto dobro, pohvala nije uvek izrečena.
Možemo se složiti da nam svima više prijaju pohvale nego kritike. U stvarnom životu se ipak češće susrećemo sa kritikama, koje izazivaju neprijatna osećanja kod nas.
Kako tokom života učimo od drugih, nama važnim osobama, iz medija, od drugara, skloni smo da preuzmemo neke modele ponašanja, uverenja, o kojim nismo ni razmišljali, već ih koristimo kao naše i upotrebljavamo u svakodnevnici, a neki od nas su jednostavno odlučili da na svet gledaju kroz ne tako svetle naočare.
Često je slučaj da osobe koje kritikuju nisu svesne u kojoj meri to rade i kako to utiče na druge osobe.
U svakodnevnom govoru možemo čuti poruke u kojima se koriste neke od ovih fraza, a koje ne moraju biti nama upućene:
– kako to tako bez veze radiš
– na šta to liči
– ja bih to bolje uradio/la
– pogrdne reči
– opet si pogrešio/la
– zar ti već nisam rekao/la
– ne mogu da verujem da me ne slušaš i radiš po svom
– ružno ti to stoji, i drugo.
Ovakve poruke su najčešće nekonstruktivne i ne doprinose promeni ponašanja druge osobe.
Zadatak kritike je prvenstveno da ukažemo sagovorniku na ono ponašanje koje treba da se menja.
Zato bismo kritiku trebalo da koristimo onda kada želimo da ukažemo nekom da treba da promeni svoje ponašanje, kada nam se nešto ne dopada, a ne kao način našeg ophođenja sa drugim ljudima, jer na taj način ne postižemo ništa, čak pospešujemo udaljavanje osoba od nas ili isto ponašanje prema nama samima.
Obzirom da je kritika zahtev za promenu ponašanja, pre nego je uputimo možemo se pozabaviti načinom na koji bismo mogli to uraditi i šta zaista želimo da postignemo.
Možemo preispitati sebe da li ono što procenjujemo kod drugih ljudi kao negativno ne vidimo kod sebe, koliko često kritikujemo, da li je neophodno da svakodnevno ponavljamo isti zahtev, da li način na koji upućujemo kritiku ima smisla, da li ostavljamo drugoj osobi mogućnost da obrazloži svoje ponašanje.
Pre nego uputimo kritiku nekoj osobi, bilo bi dobro da prepoznamo šta želimo da postignemo, i zapitamo se da li je to u redu u datoj situaciji, jer da bi kritika bila konstruktivna važno je da je upućena u odgovarajućem vremenu.
Upućivanje kritike i pohvale je izbor pojedinca, kao i način na koji će to uraditi, a kako će se ta kritika ili pohvala prihvatiti zavisi od osobe kojoj je upućena.
Tijana Turudić

Tijana Turudić je po profesiji master pedagog. Edukaciju iz psihoterapije tokom studija bira kao vlastiti put samospoznaje, pomoći, pronalaska i prihvatanja sebe u potpunosti, a koji se nastavlja dalje kroz pomoć, podršku, edukaciju osoba koje prepoznaju da ne mogu sami da prevaziđu određene probleme, poteškoće. Kao psihoterapeut savetnik poslednjih nekoliko godina u individualnom radu aktivno pomaže različitim profilima ljudi na njihovom putu do mira, zadovoljstva. Takođe u svom iskustvu poseduje i vođenje različitih treninga i radionica kroz koje pojedinci dolaze do željenih odgovora, postavljenjih ciljeva. Od septembra prošle godine vodi stranicu "Pogled u ogledalu", gde akcenat stavlja na ljubav prema sebi, negu sebe, samospoznaju i preuzimanje odgovornosti. Tijana radi individualno savetovanje, partnersko savetovanje kao i on-line savetovanje putem skajpa za sve one osobe koje zbog različitih okolnosti nisu u prilici uživo da dolaze na savetovanje. 




