Ako prihvatimo perspektivu transformacijske astrologije, da natalna karta opisuje naš ego u ovom životu, ne pravu prirodu, sljedeće što nam predstoji je proučiti tu priču koju planeti pričaju, a s kojom se identificiramo i koju smatramo sobom.

Ovo je tema koja zaslužuje detaljan opis, no za početak ću pokušati prikazati esenciju.

Mjesec u natalnoj karti, njegov položaj u znaku, kući, aspekti koje čini sa ostalim planetima, iz prizme astrologije transformacije prikazuje “dijete” u nama. Ono nesvjesno u nama, naše najmehaničnije reakcije, najukorijenjenije navike koje svakodnevno osnažujemo ponavljanjem.

U ezoteričnim učenjima, poput Četvrtog puta, veliki se naglasak stavlja upravo na promatranje te naše svakodnevne psihologije (psyche = duša = Mjesec), na promatranje i proučavanje automatskog izražavanja emocija (pogotovo negativnih), promatranje promjena raspoloženja, nesvjesnih i bazičnih potreba poput one za sigurnošću, prihvaćanjem, pripadanjem, kao i slike o samima sebi, doživljaju sebe kojeg imamo (a da je nestalno poput mjesečevih mijena), to jest svega što opisuje položaj Mjeseca u natalnoj karti. Stoga bih tu povukla određenu paralelu sa konceptima Četvrtog puta.

Astrološki Mjesec ima vodenu i promjenjivu prirodu, nestalan je i nepouzdan, poput emocija, raspoloženja kojima robujemo. Opisuje onaj emotivni dio uma (naspram Merkura koji je racio, intelekt), prijemčivi dio uma koji pasivno prima podražaje (utiske) iz vanjskog svijeta te zatim na njih, jednako “pasivno” reagira. Po astrologiji, Mjesec samo prima utjecaje, ne djeluje (!) na ostale planete.

Na neki način, dok god svojom mehaničnošću “hranimo gornji Mjesec”, kako je rekao Gurdjieff, što podrazumijeva da smo pod utjecajem promjena (plime i oseke, mjesečevih mijena) u vanjskom ili unutrašnjem svijetu – nemamo stabilan centar. I obratno. Iz tog razloga, Četvrti put kaže kako moramo razviti magnetni centar, ojačati u sebi emotivnu (Mjesec) težnju prema ezoteričnim idejama, kako bi nas one mogle dovesti do viših utjecaja, i maknuti od nižih i nesvjesnih A utjecaja koji vladaju masama (Mjesec). Kako se otvaramo drugačijim utjecajima, “hranimo se njima” (Mjesec), tako ih ojačavamo u sebi i polako mijenjamo svoj unutrašnji centar.

U “Psihološkim komentarima” M. Nicoll kaže kako je stvaranje unutrašnjeg Mjeseca posljedica samoprisjećanja, neidentifikacije te prestanka unutrašnjeg uvažavanja, kao i rada protiv navika. Ovo je u praksi rad na osvještavanju astrološkog Mjeseca. Na taj način gornji Mjesec, koji vlada organskim svijetom, prestaje se hraniti nama odnosno našom energijom i postajemo slobodniji od utjecaja – stvaramo dušu (Mjesec).

Sjedinjenje suprotnosti, svjesnog i nesvjesnog, muškog i ženskog, Sunca i Mjeseca, cilj je svih ezoteričnih praksi. Kroz astrologiju možemo vidjeti konflikte koji nastaju postavkama Sunca i Mjeseca u natalu, odnosno kada oni imaju suprotne težnje. Emocija želi jedno, “svijest” odnosno dio ega koji nam je vidljiviji!, drugo. I obično prevagne onaj koji je u tom momentu jači. S druge strane, konjukcija Sunca i Mjeseca ne olakšava posao per se, budući da tada ljudima često nedostaje objektivnosti, u obliku trenja, te lako zapnu u području karte gdje se konjukcija dešava, mogu biti pretvrdoglavi, odlučni, samozadovoljni da bi se poželjeli mijenjali.

Ništa nije crno bijelo u astrologiji, kao ni u životu, stoga nema ni određene “formule” što se tiče odnosa Sunca i Mjeseca. Svi aspekti, konjukcija, opozicija, trigon i kvadrat, između Sunca i Mjeseca (kao i između ostalih faktora) imaju određen obrazac za mehaničko / nesvjesno izražavanje, kao i potencijal za razrješavanje konflikta (kvadrat, opozicija) ili pak aktivno korištenje energija koje dolaze kroz harmonične aspekte sekstila i trigona. S obzirom na ovu temu – nema boljih ili lošijih natala, već korisnijih i nekorisnijih pristupa istima.

Sunce u karti predstavlja našu “bazičnu prirodu”, no tu ne bih ulazila u previše filozofije. Bazična priroda se razotkriva praksom. Također, atma = atma, sva bića imaju “istu” atmu, stoga Sunce u raznolikim znakovima i aspektima ne može opisivati onaj najdublji i najistinskiji dio nas. No, predstavlja onu energiju kroz koju se ta atma izražava u ovom svijetu u svom punom sjaju. Neosviješteno Sunce će se izražavati na neosviješten način, osvještenije na kvalitetniji. Za realizirane majstore kažu da jesu imali ego, imali su onaj osobni način na koji su se izražavali i na koji su pristupali svijetu, iako su iznutra bili slobodni i od toga.

Uzmimo, za primjer, swamija Šivanandu koji je imao Sunce u Djevici. Šivananda je vrlo očigledno izražavao one najljepše strane Djevice, bio je liječnik i nesebično liječio sve koji su ga zamolili za pomoć, kao i neke koji nisu. Poznat je po svojoj potrebi da pomogne (i inicira!) čak i onima koji to po mišljenju ostalih “nisu zaslužili”. Cijelog života je služio drugima, i na duhovan način i na onaj najpraktičniji, otvorivši vrata svog ashrama onima koji nisu imali pretjerane duhovne težnje, već jednostavno nisu imali gdje prespavati.

Sri Aurobindo Lav, zadržao je lavovsko dostojanstvo čak i u najtežim trenucima života (kao za vrijeme boravka u zatvoru) i prirodno je “privlačio pažnju” i poštovanje, iako sam nije imao potrebu za divljenjem drugih, te se pri kraju života povukao iz javnosti.

Njihovi natali su bili daleko od idealnih, i sa određenim aspektima mogli su se izraziti na vrlo drugačiji način, no nisu, zahvaljujući osvještavanju i radu na transformaciji. Aurobindo je sa svojim Jupiterom i Suncem u konjukciji na AC-u vrlo lako mogao biti egomanijak i megaloman, dok bi Šivanadina debilitirana konjukcija Marsa i Saturna u prvoj kući nekoj drugačijoj Djevici dala potrebu za teroriziranjem podređenih, ili nešto slično. (Tek toliko da ne pomislimo kako se majstori rađaju savršeni i da im je lakše nego nama.)

Generalna razlika između Sunca ili Mjeseca u nekom znaku odražava se u tome koliko je težnja tog svjetla za izražavanjem određene energije znaka dostupna svakodnevnoj svijesti osobe. Na primjer, Sunce u Lavu je više manje “svjesno”, odnosno u nekoj mjeri “zna” i vidi da želi pažnju, priznanje, autoritet, da želi “zasjati” dok Mjesec u tom znaku ne mora biti svjestan svojih potreba – pogotovo ako mu se Sunce nalazi u introvertnijem znaku. No, emotivne reakcije će mu biti Lavovske (dramatične, naglašene, strastvene) i ova kontradiktornost mu može predstavljati veliki problem u osobnim odnosima, tamo gdje naviše reagira upravo kroz Mjesec.

Znak na AC-u označava tip energije kroz koju svi naši planeti (a ponajviše Sunce i Mjesec) “izlaze van”, poput filtera kroz koji sve naše energije moraju proći prije nego se susretnu s vanjskim svijetom. Ovaj filter je dvosmjeran tako da kroz njega ulaze i utisci koje primamo izvana. Na primjer, osoba s vatrenim AC-om (Ovnom, Lavom, Strijelcem) djelovat će puno vatrenije, agresivnije, aktivnije nego što je možda to u svojoj unutrašnjosti, izgledat će vatreno (apperance – dojam) i tako će se ponašati. Na sličan način (kroz energiju tog znaka) će i filtrirati sve što joj se dogodi, što vidi, čuje kroz interakciju sa okolinom.

Budući da je AC taj kontakt između nas i svijeta (doslovno – prostor i vrijeme naše zemaljske inkarnacije) mogla bih povući određenu paralelu između AC-a i koncepta ličnosti u Četvrtom putu. Iako cijeli natal više manje predstavlja (lažnu) ličnost, AC bi bio onaj njen prvi sloj. Tu počinje susret između “nas” i okoline, gdje definiramo sebe naspram “drugog” tako da energiju znaka AC-a (i planeta, ako ih ima u blizini) koristimo da bismo se “snašli” u tom susretu. Ta energija nam je poznata i čini nam se najkorisnija za preživljavanje na Zemlji. Znak na AC-u je praktički maska (persona) kojom se štitimo.

Na primjer, vrlo emotivna, vodena osoba, sa nekim ozbiljnim / zatvorenim znakom na AC-u, tipa Jarcem, uz pomoć Jarca štiti svoju veliku osjetljivost, i ljudi koji je ne poznaju dovoljno duboko, pa da su se susreli sa njenim vodenim planetima, percipirat će je kao hladnu i distanciranu, iako ona u dubljim slojevima sebe nije takva. Ili, osoba sklona “ozbiljnim mislima” ili teškim emocijama, na AC-u može imati kakav veseli i djetinjasti znak, poput Blizanca, kroz koji se prikazuje veselijom i opuštenijom nego što to u stvari jest. Drugi je mogu percipirati kao neozbiljnu i površnu, dok je blizanačka maska štit pomoću kojeg skriva tamnije dijelove svoje psihe, ali istovremeno, i preživljava takvu intenzivnu unutrašnju energiju. AC ima svoju svrhu, bez njega bi nas život (i unutrašnji i vanjski) lako pregazio, no za one koji rade na sebi taj štit treba biti osviješten.

“Every day you put on a mask and

every day you must take it off little by little.”

(“Svakog dana stavljaš masku i moraš je malo po malo skidati.”)

Gurdjieff

Merkur i Venera nikada nisu jako udaljeni od Sunca, Venera se ne može naći dalje od 48 stupnjeva, Merkur ne dalje od 28 stupnjeva od Sunca, tako da jedini ptolomejski aspekt kojeg Sunce može činiti s ova dva planeta biva konjukcija. Merkur i Venera međusobno mogu praviti konjukciju i sekstil, te kao ni sa Suncem, ne mogu činiti neharmonične aspekte.

Ova blizina dotičnih planeta ima simbolično značenje za razumijevanje naše psihologije. Naše misli, stavovi, uvjerenja (Merkur) kao i osobna voljenja / ne voljenja (Venera) nikada nisu u otvorenom sukobu, niti međusobno niti sa stranom ega koja je dostupna svakodnevnoj svijesti (Suncem). Oni djeluju zajedno, kao više (konjukcija) ili manje (sekstil, ili bez aspekata) povezana cjelina. (Mjesec je druga priča, no ovo troje nam je “svjesnije” odnosno dostupnije!)

U praksi, ovo znači da svjesnom (Sunce) odlukom možemo djelovati na svoj način razmišljanja i osobne preferencije, te da mijenjanjem stavova i ideja (Merkur) mijenjamo dijelove ličnosti koja “voli / ne voli” (Venera), kao i da su svo troje vrlo međusobno povezani. Usporedila bih ovo sa učenjem Četvrtog puta, gdje se kaže kako svaka misao ima svoju emociju koja je s njom povezana, i obratno, i gdje se ličnim stavovima kao i sviđanjima / nesviđanjima ne daje stvarna vrijednost (Venera). Ako ih vidimo u karti, kao glumce na pozornici koji igraju naš život (!) tada ne mogu biti “objektivni”. Jer gdje smo mi u njihovoj predstavi? Većinom publika (i kritičar). No vratimo se na temu.

Navedeni planeti plus AC predstavljaju jezgru zemaljskog bića, osnovne sastojke od kojih smo napravljeni. Njihova međusobna interakcija i tonovi koje dobivaju kroz kontakt sa društvenijim i kolektivnijim planetima su nam važni u radu na transformaciji.

Sljedeći, za ovu temu bitan planet, je Saturn. Saturn u karti označava ono što želimo sakriti od sebe, svoju sjenu, svoju bol, svoje olovo. Na neki način, Saturn je to što nas povuče u sljedeću inkarnaciju. Rad sa Saturnom je bolan i težak, no moguć upravo zbog kvaliteta koje nam Saturn nudi – strpljenje, trud, sposobnost za svjesnu patnju, ambiciju. (Prema Jyotishu, kontakt Saturna, ne religioznog Jupitera, sa Mjesecom, Suncem ili AC-om je taj koji daje spiritualnu ambiciju!) Saturnova priča je osjetljiva i intimna, pokazuje gdje smo najranjiviji, gdje je naš strah. Iz straha i mraka potječe sva okrutnost i svo “zlo” koje činimo. Otuda je Saturn i naša bolna točka, i karma i ono što se pretvara u Sunce (svijest) kada je transformirano. Pluton ima dodirnih točaka s pričom Saturna, nadopunjuje je, mada sam po sebi više opisuje područje vezanosti i kompulzivnog ponavljanja najnesvjesnijih težnji.

Mjesečevi čvorovi u natalnoj karti imaju kompleksnu funkciju. S jedne strane nas vuku u krajnosti, zarobljavaju i vrte u krug, a s druge opisuju mogućnost za nadilaženje vlastitog natala. Priča o evolucijskom kretanju od Južnog prema Sjevernom čvoru je vrlo pojednostavljena, i vidjela sam mnogo primjera gdje jednostavno ne funkcionira. Južni čvor je točka starih identiteta, starih iskustava i područja gdje gubimo, ali kojeg se grčevito držimo, jer nam je poznato. No isto tako, na području Južnog čvora imamo određene talente, razumijevanje, iskustvo koje može biti korisno i ne bi trebalo biti automatski odbačeno.

Sjeverni čvor je područje novih iskustava, suprotna strana na kojoj se “navodno” balansiramo s obzirom na Južni čvor. Problem je što je Sjeverni čvor po svojoj prirodi gladan, te lako postane nezasitan (kao što Južni čvor, čija je funkcija eliminacija, može biti konstipiran, ili pak patiti od dijareje…)

Balans se ne stvara pojačanim naglaskom na jednoj strani nauštrb druge. Usporedimo ovo sa yogom. U pojedinoj asani, jedna strana tijela je uvijek razgibanija i lakše nam je izvesti asanu na toj strani tijela, dok je druga ukočenija i predstavlja veći problem. Ponekad je kontrast toliki da se čini kao da nije riječ o istom tijelu! Zdravo merkurski pristup bi nas naveo da ukočenijoj strani posvetimo više pažnje dok se ne dovede u balans s razgibanijom stranom. No, majstori yoge nam kažu upravo suprotno – da s jednakom pažnjom, usmjerenošću i energijom radimo sa obje strane.

Slično je i sa čvorovima, i to bez obzira da li je jedan prirodno jači (odnosno ima li planete koji su s njim u konjukciji) ili ne. U ovim područjima gdje smo se našli (“duhovnost” – yoga, astrologija) poanta nije na kvantiteti već na kvaliteti. Ono što se “broji” i “računa” je kvaliteta naše akcije, ona je ta koja omogućuje ravnotežu. Fokus na kvantiteti ne može dovesti do ravnoteže, jer čim joj se približi, pretvara se u svoju suprotnost, ide u drugu krajnost, kao na klackalici. Ravnoteža priče Sjevernog i Južnog čvora nije u sredini već iznad klackalice osi čvorova.

Također, kao kada u yogi pažljivo radeći na jednoj strani tijela istovremeno radimo i na drugoj, tako i radom na jednom čvoru istovremeno radimo na drugom. Tu je način na koji radimo od presudnog značaja, inače ćemo pogoršati stanje oba, budući da se odražavaju jedan na drugog.

 

Sanja Marić