~ Čemu služi tarot?
Tumačenja tarota nam prvenstveno služe da bolje sagledamo i razumijemo sebe, da steknemo uvid u svoje motive za neke odluke ili postupke koji mogu biti u pozadini svijesti; da jasnije vidimo svoje jake i slabe strane. Isto vrijedi i za vanjske situacije i druge ljude gdje nam tarot pomaže da bolje razumijemo razne događaje ili aspekte određene situacije koji su nam možda nevidljivi; motive, osjećaje i namjere ljudi oko nas.
Osim sadašnje, uz pomoć tarota možemo proučiti i neku prošlu situaciju te virnuti u najvjerojatniju budućnost, vidjeti koje su najbolje opcije ili rješenja za ono što želimo postići. Kako smo centar vlastitog univerzuma pa time i svake situacije u kojoj se nađemo, sagledavanjem naših slabijih strana tarot savjetuje i kako da ih ojačamo, upozorava što da promijenimo kako bi i ishod bio bolji, kako bismo postigli neki cilj i sl. Ukratko, tarot nam služi za komunikaciju s “nečim” što ima širu ili višu perspektivu od nas samih.
~ S kim zapravo pričamo u tarotu?
Oni koji se bave tarotom danas većinom smatraju da komuniciramo sa svojim višim ja, sa podsviješću, duhovnim vodičima, sa Svemirom, anđelom tarota, ili pak sa samim kartama. Moj dojam je da tarot svakako ima nešto što možemo nazvati “osobnost”. Čak postoji razlika među špilovima, svaki ima neki svoj “duh”; neki su zaigraniji od drugih, neki su drskiji, i mnogi su primijetili da nas tarot može i opsovati (!) ako baš ispitujemo gluposti ili tražimo još jednu kartu pojašnjenja za nešto što je jasno pokazao, tj. kad inzistiramo na nekoj ludosti. Osobno, koristim ideju da putem karata komuniciram sa svojim višim ja (koje, između ostalog, zna biti odrješito čak i kroz naizgled fluffy špil). U konačnici, to su sve ideje za razmišljanje, za početak uzmite onu koja rezonira s vama, a kasnije ćete ju možda i promijeniti.
~ Kako tarot djeluje?
Tu smo ponovo u sferi ideja i objašnjenja te ne možemo sto posto znati kako i zašto tarot djeluje. Zaista, kako to da naizgled nasumično miješanje karata, prekid miješanja u jednom trenu, zatim slaganje karata na jedan od mnogo načina (sa ili bez presijecanja, ovo ili ono otvaranje) može nešto smisleno reći o sadašnjosti, prošlosti ili budućnosti? Sljedbenici Jungovih ideja ovo će povezati sa sinkronicitetom, oni duhovno orijentirani sa porukama “odozgora”, a možemo se sjetiti i elektrona iz kvantne fizike koji se ponaša kao val ili čestica – ovisno tko gleda… No, kao i s astrologijom, ako malo bolje razmislimo, konačan odgovor je da – ne znamo. Ipak, ovakva pitanja su dobrodošla jer nas potiču na preispitivanje tzv. konsenzus stvarnosti, stvarnosti koju uzimamo zdravo za gotovo. Iako za sada nemam fiksno mišljenje, parafrazirala bih Jeda McKennu koji kaže da živimo u snu ~ “a što to u snu ne bi moglo biti sanjano?”
~ Pokazuje li tarot budućnost?
Tarot može pokazati budućnost ako to uvrstimo u otvaranje, ako tako postavimo pitanje te odredimo mjesto za karte koje će označavati budućnost. S tim, da klijentima uvijek naglašavam “najvjerojatniju budućnost”, default budućnost koja dolazi ako se ništa ne promjeni – ako mi, kao aktivni faktor, ne promijenimo ponašanje i pristup, ne uvedemo novi element u jednadžbu. Svrha tarota, barem kako ga ja radim, je da nam osvijetli neke aspekte situacije koje ne vidimo ili ne želimo vidjeti, pruži uvid u širu sliku pa i savjetuje što možemo učiniti da ishod bude bolji. Time nije svrha da saznamo nepobitnu, nepromjenjivu budućnost već da osvijestimo situaciju i preokrenemo ju u svoju korist. No nije poanta ni da pošto poto izbjegavamo pitanja o budućnosti. U konačnici, na vama je da odlučite što su vam prioriteti u tumačenju: introspekcija tj. psihološki dio, praktična pitanja koja se bave i prognozom ili oboje. Što se tiče mog viđenja fiksnosti ili fluidnosti budućnosti općenito, možete virnuti u neke stare članke.
~ Što možemo pitati tarot?
U principu, možemo pitati sve, slično kao i horar. No kao i kod astrologije, moramo imati na umu nivo s kojeg radi divinacija (astrologija, tarot, rune i slično) a to je astralna razina. Astralna razina, ako prihvatimo taj model, je nivo iznad našeg, iznad zemaljskog, stoga “vidi” ono što je ispod njega, čime je tarot kompetentan odgovarati na pitanja s “nižeg” nivoa, ne i s višeg. Ne možemo npr. pitati tarot “da li postoji Bog” jer je “Bog” iznad tarota. Dat će nam odgovore s obzirom na ono što mi u njega “programiramo”, s obzirom na uvjerenja, o npr. Bogu koja imamo, a koja nisu “stvarno” Bog. Ovo ćemo obraditi u nekoj kasnijoj lekciji, no tarot ionako najčešće dobiva pitanja o ljubavi i odnosima, što tko misli i namjerava, kuda ide neki odnos. O poslu i odnosima na poslu, o zdravstvenoj situaciji, a posljednjih godina i o preseljenju u strane zemlje. Kad se krenete igrati s kartama očekujte od bližnjih najviše pitanja za ljubav.
~ Što ne smijemo pitati, kome ne smijemo čitati tarot?
Na početku bavljenja tarotom učiteljica nas je upozorila da ne otvaramo tarot maloljetnicima i duševno nestabilnim osobama. Za tarot (i bilo koju vrstu divinacije, čak i duhovnosti) je potrebna određena psihička zrelost i stabilnost što mislim da ne treba previše pojašnjavati. I životno stabilni i sposobni ljudi se lako “zakače” na divinaciju ako se nađu u problemima, idealiziraju je, a kamo li tek nestabilni.
Budite savjesni što se tiče pitanja o tuđoj privatnosti, da li ćete drugome odgovarati na privatna pitanja o tuđim životima (“kad će mi se ‘ćer udat?”) ili ih radije usmjeriti da neke stvari “počiste kod sebe”, npr. kontrolu, znatiželju, strah itd.? Ne bih davala čvrsta pravila jer život nije crno bijel, no svakako imate odgovornost za to kome otvarate karte i za koju temu.
Naravno, u početku dok učite tarot morat ćete tu i tamo malo zaviriti u tuđu intimu jer su vam potrebna pitanja kako biste vježbali, i to tarot na neki način “dozvoljava” (isto vrijedi i za učenje horara). Ako vam baš ne bude dozvoljeno da vidite, ako ste pretjerali, oba sistema imaju način da vas stave na mjesto (kao što sam rekla, tarot zna i opsovati, no neće vas ugristi).
Srećom, nećete dugo imati taj problem jer će vas prijatelji i poznanici početi tražiti da otvarate njima gdje će se raditi o njihovoj intimi i životu i moći ćete mirne duše vježbati na njima, a kasnije ih i tjerati štapom. Znači, malo slobode je dopušteno dok učite, no potrudite se da od početka postavite neke granice i razmišljate o svojoj odgovornosti u tumačenjima. Neki astrolozi/tumači tarota npr. ne odgovaraju na pitanja o smrti i na vama je da li ćete takva pitanja prihvaćati ili ne, te da budete jasni sami sa sobom zašto da, ili zašto ne.
I na kraju, postoji pravilo da se ne pita ponovo isto pitanje, osim ako se neki značajan (!) faktor u međuvremenu promijenio. Inače možemo čupkati latice u stilu “voli me, ne voli me” sve dok ne dobijemo odgovor koji nam se sviđa, što naravno nema smisla, ali je tako slatko… i prilika za tarot da vas pošalje u rodni kraj!
~ Treba li naplatiti ili ne?
Postoji mit da oni koji se bave divinacijom, vidoviti su, liječe energijom, ili se bave nekim drugim “duhovnim poslom” ne bi trebali naplaćivati svoj rad jer je to “neduhovno” a oni ne smiju biti “materijalni”. Srećom pa mi je učiteljica tarota bila s dvije čvrsto na zemlji i odmah na početku razbila tu iluziju. Prvo, jer i tzv. duhovni ljudi jedu, plaćaju račune i sl. Drugo, jer znanje tarota stječete vremenom, praksom i novcem (knjige, tečajevi), ulažete u sebe, dok u toku samog tumačenja također dajete svoju energiju i vrijeme stoga imate puno pravo naplatiti svoje usluge i odlučiti o cijeni. Niste nikome ništa dužni (da parafraziram svog gurua) pa tako ni dati odgovore na pitanja, samo zato što možete. Još je Gurdjieff lijepo objasnio da ljudi ne cijene ono što ne plate, što vam se kao entuzijastičnom početniku koji želi svima “pomoći” možda neće svidjeti. No s vremenom ćete vidjeti u praksi da ljudi zaista ozbiljnije shvaćaju i odgovornije se postavljaju prema onom što na neki način plate. Ako ne vrednujete sebe, ni drugi neće vrednovati ono što im dajete. Ali opet, do vas je: ne postoji duhovni zakon koji zabranjuje naplaćivanje tarota niti neki koji brani da karte otvarate bez naknade!
Prva lekcija tarota nalazi se na ovom linku.
Sanja Marić