Sve ono i što vidimo i što ne vidimo naša je svakodnevica pod utjecajem viših ili nižih sila. Ona nas vodi u krug, koji se nikada ne zatvara već mu se trajanje nastavlja u spiralu, a na određenim točkama neki se događaji ponavljaju uz određene promjene scenarija zbog novonastalih okolnosti.

Vidimo ono što stvaramo i što se dešava u materijalnom obliku, dok u duhovnom smislu vidimo onoliko koliko vjerujemo! Svaka promjena ili odluka koju smo donijeli spoj su vanjskih i unutarnjih zbivanja, spoj okolnosti i naših želja, podsvijesti i svijesti, misija koju prepoznajemo ili ne.

Nedavno je jedan razgovor izazvao moje razmišljanje o meni i vama. Rečeno mi je da me se doživljava kao osobu koja na svijet gleda “šarenim očima”, ali i da se kroz moje tekstove ne vide osjećaji za tuđu bol i patnju, kao ni moja savjetovanja iz iskustva, iz simbola tarota i poruka anđela, koji su svakodnevno sa mnom i sa onima koji ih pitaju za savjet preko mene.

Znam da ljudi imaju različite probleme, ljubavne, obiteljske, poslovne, društvene, a najteži su oni zdravstveni i gubici najdražih, kad se ne može ništa drugo napraviti nego prihvatiti tu sudbinu. Razumijem da je u svoj toj boli potrebno shvatiti – zašto se to dogodilo?

No, sigurna sam da je potrebno ići dalje i nastaviti živjeti, jer sve ono što ne možemo promijeniti, potrebno je da se pomirimo s time, jer sve ide svome kraju i s najljepšim i s najbolnijim uspomenama. Najlakše jest sve gledati sa strane i davati savjete koje svi vi duboko u sebi već znate, ali zbog uma nekad ne prihvaćate da problem nije vanjski nego vaš unutarnji, te da ono što vam se događa je karmički proces, život koji ste prihvatili da prođete i ojačate.

Dok to ne prihvatite, ne znate zašto se zbiva nešto, do kada će trajati, zašto ste umori, bolni i nesretni, pa zato padate na “dno bez dna”. Stalno padate i pitate se gdje je dno sa čvrstom podlogom na kojem ćete se zaustaviti. Bolest i smrt najbližih je najteži dio karme koji se odrađuje, ali i tada život ide dalje, iako je bolan, manjkav, jer nedostaje nam, roditelj ili dijete, bez obzira da li nas napuste u dubokoj starosti ili u mladosti. Boli nas, nedostaju nam, ali tada shvatimo koliku snagu imamo.

Život nas šiba trnjem nemilosrdno iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, vjekovima, i u svakom vremenu ponavljaju se ratovi, ekonomske krize, loši političari i naivan narod. Povijest se uvijek ponavlja, samo po modernijim scenarijima, i tako sve dok ne naučimo. Ista priča je i u ljubavi. Muškarci misle “muškim mozgom”, a žene “ženskim”, dok je društvo puno, kako zlobnih, dvoličnih i licemjernih osoba, tako i prekrasnih ljudi, učitelja i učenika.

Život je i gorak i sladak, a živjeti ga možemo ili ne moramo, odluke su naše. Kako smo se rodili tako možemo i otići, voljom ili bez volje, a odluka se krije duboko u nama. Pravi razlog je u nama – kako ćemo život proživjeti, što ćemo privući u njega i kako ćemo se sami ponašati naspram onog što nam se događa.

Kako je vama tako je i meni, svima nama, život nas šiba i ne štedi, ali uvijek postoji način i put do nečeg boljeg. No, sve ovisi kada ćemo očistiti svoje energetsko polje i ponovno postati svoji, dotaknuti svoje pravo – Ja, pa makar to značilo i “izlistati” neke svoje stare greške i traume, kako bi ih jednom konačno otpustili.

Dragi moji, želim vam ljubav kojom ćete biti ispunjeni, kojom ćete znati voljeti sebe. Samo kad vi budete sretni i zadovoljni znat ćete i privući ljubav, te pružiti je drugima. Želim vam da imate volju za životom i da ga volite ma kakav vam bio, jer kad on bude sretan u vašem umu i situacije koje vam se događaju bit će sretnije. Vjerujte, sve će se posložiti kako treba kad imate vjeru i volju.

Želim vam da u svom životu imate sve ono što vam život čini sretnim i radosnim, vama i vašem okruženju. Sve što želim vama, želim i samoj sebi, ljubav, radost i drage ljude oko vas. Krenimo u novi sretan početak, krenimo odmah, i sada dok sami sa sobom završavamo zadnju stranicu romana, oprostimo se sa starim bolima i krenimo u bolji život:

“U tami je i svjetlost!

Jedna zvijezda za tebe sjaji. Kamo god da kreneš, njena svjetlost do tebe dopire. Na bilo koje mjesto da staneš vidiš je i pratiš, ili ona prati. Ti si u njenoj svjetlosti ili je njena svjetlost u tebi. Vidiš je i kad zatvoriš oči, i u mraku i kada nebeska svjetlost dan probudi. Zvjezdana prašina svoj trag ostavlja da je pratiš i Božjom milošću, svojom poniznošću u društvu anđela, putevima ljubavi, mira i blagoslova, hodaš!…”

S ljubavlju, u svjetlosnoj ljubavi anđela, za sebe, za vas,

 

Vesna Malović – Gagga