Možda mislite da nema šanse da uspete da samostalno uđete u svoj prošli život, a posebno ne da ga istražujete. Ipak, svako je u nekom momentu života barem jedanput uspeo da vidi fragment nekog svog prošlog života i obris svog prošlog lika. To se zove “slučajna spontana regresija”, jer smo se vratili u emociju od pre, gde su na primer scena i reč filma bili okidači koji su izazvali sećanja koja potiču iz davnina.

Možda mislite, da kada se nađete u prvoj sceni neke druge reinkarnacije, da će za vas to biti traumatično iskustvo i nećete znati kako da izađete iz njega. Ali, to je isto kao kada gledamo zanimljiv film u koji se jako unesemo i koji nas gane, pa i dovede da izgubimo dah, plačemo ili se razbesnimo. Tako i u toku istraživanja svog prošlog života ili regresije uvek možemo da otvorimo oči i izađemo iz tog “filma”. On se tada završava, jer sve od čega sklanjamo pogled, a naročito onaj mentalni, nestaje.

Ne radi se obavezno o nekom problematičnom događaju ili osobi, nego o emociji koja je još uvek zaglavljena u telu i obično se javlja kod onih ljudi sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Na primer, kod poremećaja štitne žlezde ili grla nismo otvoreno komunicirali i rekli istinu u nekoj situaciji u davnoj prošlosti, te se emocija tu zaglavila i stvara blokadu.

Takođe, mirisi i muzika mogu da nas vrate u neko drugo vreme, pa i njih možemo da koristimo da bi lakše pristupili prošlom životu. Zato ako postoji miris koji jako volite ili pak neki koji baš ne podnosite, ili vrstu muzike, moguće je da je to nešto što će vam pokazati put do vrata prošlog života. Ponekad možete do tih vrata brzo stići, ali ukoliko odlučite da ih ne otvorite, ako se osećate nelagodno u vezi toga šta bi tamo otkrili, tada je bolje to ostaviti za neki drugi put. Slušajte sebe i ako nešto odlučite da radite, uradite to tako da budete sto posto odgovorni za sebe.

Prošli životi se mogu istraživati i za vreme sna, meditacije i vizualizacije, a ove metode mogu poslužiti i onima koji žele na ovaj put potpuno sami i nemaju dosadašnjeg iskustva u tim stvarima. Nekima je lako i uspeju iz prve, ali većini je potrebno dosta vežbe i vremena kada rade sami, a nisu prošli regresiju. Još jedan od načina samostalnog istraživanja prošlih života može biti da gledate u plamen, tri četvrtine punu čašu vode ili u ogledalo.

Ovo jesu metode sa kojima treba imati strpljenja i želju da eksprimentišete. I sve one funkcionišu ako smo duboko fokusirani, i ako slušamo telo i intuiciju. Neko može u plamenu videti sebe, ali ne i u vodi. Meni je najlakše sa ogledalom, a onima koji mogu da vide aure to može biti, takođe, najbrži način ulaska u prošli život.

Ovi procesi mogu biti vrlo zamarajući i u slučaju da nosite sočiva ili naočare potrebno je da gledate svojim prirodnim vidom. Preduslov za sve načine samostalnog istraživanja jeste to da treba da budete maksimalno opušteni i da ne žurite. Dajte sebi vremena i razumevanja šta god da se desi ili ne desi. Svakako, poboljšaćete pamćenje i popraviti koncentraciju, pa nije uzalud.

Joga nidra jedna je od tantričkih metoda relaksacije koju bih vam predložila da probate, ako već niste, uz neki od relaksacionih CD-a koji se mogu kupiti, te da pokušate da i na taj način otključate i oslobodite podsvest da slobodno luta, kao tokom REM faze sna.

Ovim tekstom se fokusiram na meditaciju kao metod samostalnog istraživanja prošlih života. Za nekoga meditacija može biti pravljenje kolača, mini golf ili odlazak na manikir, jer ne računa se da je to samo sedenje u turskom sedu na vrhu planine ili u ašramu. Pod meditaciju se računa sve čime umirujemo misli. Gledajte na to kao na neku vrstu pripreme. Ne treba niko tome da vas uči, jer sami to znate od rođenja, kada slušate intuiciju. Zaista, može učiniti čuda nekoliko trenutaka mira gde ćete brojati udahe ili ponavljati neku reč, ili samo disati koncentrisani na neki deo tela.

Potrebno je da svakog dana meditirate po deset minuta, trudeći se da utišate um, koji time postaje precizan kao laser i prodire u suštinu. Ali, molim vas, idite polako. Može biti teško u početku, ali posle dva-tri meseca videćete kako vam to prija i kako sve postaje lakše. Slušajte šta vam telo poručuje i verujte sebi, a ne nekom guruu ili slično.

Zbog čega sve to navodim? Meditacija je jako važna i fenomenalna stvar, i svako od nje može imati ogromne koristi u svakom smislu. No, treba naglasiti da na početku, nakon ili u toku nje, možete energetski osetiti nervozu ili strah, ali ne i tačno znati šta to znači i zašto ste se potresli. Ipak, potrudite se da ne analizirate dok ste pod utiskom.

Za vreme meditacija mnogi podsvesni sadržaji mogu doplivati do vas, iako ih niste zvali i možda za njih još uvek spremni, te vas mogu uznemiriti. Tačnije, ozbiljno vas uznemiriti! Bilo bi to možda u redu da nemamo svakodnevni život, obaveze i dužnosti, ali pošto uglavnom svoje slobodno vreme nemamo u bezgraničnim količinama, znam da svako želi da se posle relaksacije stvarno oseća relaksirano, a ne još gore.

Naravno, neće se to desiti svakome, ali može se desiti onima koji su pretrpeli neku veću traumu, zlostavljanje, destruktivne emotivne odnose, nasilje ili zanemiravanje u porodici, kao i onima sa hroničnim i degenerativnim oboljenjima. Ono što treba istaći je da su i regresija i meditacija bezopasni, ali naš um nije, jer smo naučeni da ga koristimo pogrešno.

Često je potrebno vreme i volja da se probijemo da prošlog života zbog svih misli i obrazaca koje pohranjujemo u svom mozgu, a koji mogu biti vrlo destruktivni po nas. Nismo često ni svesni koliko negativnosti nesvesno nosimo u mentalnom obliku, a meditacija sve to osvetljava.

Složićete se da fizičke vežbe izazivaju upalu mišića, ali blagodat fizičke aktivnosti je svima dobro znana. A čak i kad se redovno bavite sportom, ako probate neki drugačiji vid vežbi i angažujete neke druge grupe mišića, možete dobiti upalu mišića.

Zato, molim vas da imate u vidu i da meditacije, kada su nešto novo za vas, mogu biti “bolne”. Mnogi kažu kad imate upalu mišića da je važno ne prekidati i da će bol prestati, ako nastavimo da vežbamo. Bojim se da kad je meditacija u pitanju, to nije tako. Svakako se stara energija, radi vašeg zdravlja, treba da se pročisti, ali tempom koji je vama u redu, koji vam ne izaziva dodatni stres.

Nekada prosto nije pravi trenutak za to, i zato ako osećate da nešto nije u redu, a to će vam telo svakako reći, u slučaju da se jave grčevi, mučnina, gušenje, vrtoglavica, bol u grudima, ometenosti, dezorijentacija i zaboravnost, bolje prekinite i nastavite kada za to budete imali potrebu i želju.

Samo tako možete doći do onog što je ostalo iza, što je deo nekog vašeg drugog života. Pratite svoju rutinu, a ne tuđu. Mi smo svi jedinstveni i ne važi ono pravilo “jedna veličina odgovara svima”. Kad je meditacija u pitanju apsolutno je pogrešan princip slušati tuđa pravila, jer um sadrži i ono što nam ne treba, kao kanta za smeće.

U toku meditacije može biti potrebno da revidiramo situaciju iz ovog života, na primer iz detinjstva ili ranog školskog perioda. Zašto je to neophodno? Često su upravo to neki od momenata za koje ne bi pomisli da su na nas ostavili toliko snažan utisak nemoći, bola ili tuge, jer nismo mislili da nas je nešto tada tako jako pogodilo. Ipak, iako možda nismo fizički, psihički ili emotivno povređeni, naše biopolje, kao i naša aura, mogu biti. Naše energetsko telo je tada pretrpelo udarac.

A sa obzirom da je regresija moćan alat pri postizanju bolje i necenzurisanije verzije sebe, prvo zna biti neophodno da iscelimo takve traume i neugodne događaje iz ovog života, pa se zato vraćamo na baš te situacije. One ne biramo mi sa umom, već naša duša koja zna šta je za nju najbolje. Imajući isceljeniju energetsku liniju ovog života lakše ćemo se vraćati u onaj prošli. Zato možete u meditaciji da se fokusirate na najranije sećanje, kada ste bili dete, pa da idete unazad odatle. Sećanje će se pojaviti u vidu energetskog talasa, ako smo spremi za tu lekciju i ako se nalazimo u alfa stanju.

Nakon nekoliko meseci “pripreme uma”, pokušajte da pred meditaciju pošaljete mentalnu želju da se vratite u prošli život. U svim navedenim metodama ne možemo ništa raditi na silu. Zlato je duboko zakopano pod zemljom, ali pojedini će naći, nakon dugog kopanja, i najvredniji dijamant, iako ne i svi. Ali, kada osvestimo svoj prošli život, promena se dešava ne samo na nivou naše aure, nego često bude vidljiva i na fizičkom telu, te na nivou odnosa sa drugim ljudima.

Takođe, za vas koji se i dalje brinete, znajte, svi naši životi postoje paralelno, tako da ćete se bez problema vratiti u ovaj sadašnji. Ne možete se zaglaviti negde između! A kako ćete znati da ste na pravom putu, a da nije sve to samo mašta ili fantazija? Tako što će se “slika” pojaviti sama od sebe, na kratko, bez forsiranja, ali sa velikom jasnoćom i mnogo upečatljivih detalja, biće to kao da gledate fotografiju iz starih albuma.

Posle istraživanja svog prošlog života možemo očekivati da ćemo ubuduće imati više snage i osećati se ispunjenije i zadovoljnije, pa tako imati i više ljubavi za sebe i druge. Koliko god nam se činilo da lako nosimo svoj teret prošlosti, ipak je lakše bez njega. A najbolji rezultati se, kao i u svemu u životu, postižu kada nismo napregnuti i stegnuti, i kada se osećamo dobro.

A ako sve ovo nije vaš fazon, onda bolje pogledajte neki relaksirajući film, na primer novi “Mr. Church”, koji daje metaforu za ono što se nalazi iza zatvorenih vrata. Pozitivan primer je i film “Nine Lives”, koji se bavi temom reinkarnacije iz pomalo mačijeg ugla, na šaljivi način. Možda vas ovi filmovi inspirišu za rešavanje prošlih trauma, jer u opuštenim trenucima otvoreni smo za sve, pa tako i za lekcije prošlih života, o čemu će još biti govora sledeći put.

A za kraj još ću vas upitati, sa obzirom da mačke imaju devet života – koliko ste otkrili vi svojih? Naravno, složićemo se, ovde nije važan kvantitet života, nego bolji kvalitet svakodnevnice proizašao iz njihovog otkrivanja.

 

Maja Lazić