Tko kaže da Djed Mraz ne postoji? Tko je izrekao tu gnjusnu laž? To je zlonamjerno! Naravno da postoji. Oduvijek je postojao i uvijek će i postojati. Nikada nisam u to posumnjala. Niti na tren. Samo možda ne postoji u obliku u kojem ga se prikazuje. Ali, na neki način ga se moralo opisati, nacrtati i predočiti, da bi se lakše shvatilo na što se misli.

U točno određenom dijelu godine on se pojavi, oživi i zaživi u nama. Kada se cijeli svijet umiri nakon napornog i burnog ljeta i plodonosne jeseni. Kada ponovno sakupimo dovoljno vremena i mira unutar sebe, da se možemo obnovljeni radosno davati drugima.

I tada opet povjerujemo u svoje snove. I tada se opet ono dijete u nama počne radovati, veseliti. I tada opet Nada u nama zaplamsa punim sjajem, da je sve možda ipak ostvarivo, samo ako to dovoljno istinski i želimo, pa sve od sebe tome i damo.

Kao što naša djeca istinski vjeruju, istinski se nadaju i istinski raduju, znajući da se netko Veći uvijek za njihove želje pobrine, vjerujem da se i u odraslima, u danima kada kroz prozor pahulje prolijeću, a sa božićnog drvca žmirkaju žaruljice, probudi zrno Povjerenja. U Roditelja. U Smisao. U misterij Života. U dovršetak ciklusa, vječnog kruga.

Tko je, dakle, Djed Mraz? To je, po meni, Dobri Duh Ljubavi, Pažnje i Darivanja. I on je sasvim stvaran. Postoji. Nemojte vjerovati “istinama” onih kojima stvarne ljudske vrijednosti nisu u fokusu življenja, niti onima okrutnima koji su tvrdoga srca ljudskost obezvrijedili. Jer ju, valjda, nisu mogli izmjeriti, izvagati ili procijeniti.

Daruje se sa Srcem punim Ljubavi i rukama prepunim Pažnje. Nije presudno koliko u pruženim rukama ostalih stvari ima. Darovi “pod okićenim borom” nas čekaju, ne sumnjajte. Vjerujte otvorena srca. I naći ćete ih, sigurno hoćete. Samo trebate znati gdje gledati.

 

Žaklina Ivana