Ponekad izbrojim do kraja, u sebi, sve ispočetka. Ponekad se vraćam unazad da shvatim. Ponekad nebo daje jedinstvene prilike za popravak. A ponekad taj “popravak” uključuje i tebe. Jer, tehnologija gubi na značenju, riječi bivaju izmiješane, kašnjenja postaju dio svakodnevnice.
Ti stoji u čekanjima i gledaš kako ti se život odlaže. Ne ide. Stoji. Ili zapinje u mjestu. Djeluje ti kao vječnost vrijeme koje si prije trošio. Vraća ti stare ljude. Ideje. Misli. Ljubavi. Za još jednu grešku ili pokušaj. Kako kome.
Ovih tjedana brojiš sve neodgovorene pozive. U sebi. Na glas. U očima. Riječi ti se ispisuju po koži, gravirane, same od sebe, uče te da sve što doživljavaš iznutra, itekako ti se vidi izvana. Nema veće mogućnosti od one kada staviš branu na svoj krvotok i konačno shvatiš: blokade su ponekad jedine granice koje postavljaš drugima prema sebi.
Kad zvonjava telefona postane oblik iritacije. Kada te tuđe riječi uznemire. Kad osjetiš da sebe primoravaš na nešto što drugi žele. Kad se zasitiš tih “kava”. Priča. Primanja savjeta koje nisi tražio. Kad gledaš na sat u društvu koje bi trebalo biti tvoje. Kad osjećaš na sebi poglede zavisti onih čiji pogledi ni ne sežu daleko.
Kad se uhvatiš u panici jer netko dolazi u goste. Kad provjeravaš na telefonu nikad dobivene poruke i odgovore na koje čekaš. Kad se na glas smiješ, a u sebi grčiš svoje ruševine. Kada se raspadaš, a kao praviš se da se slažeš. Kad ti kažu da moraš da ne bi ispao nekulturan. Asocijalan. Loš. Baš tada znaj jedno: blokade su nekad sasvim opravdan način da zaštitiš sebe.
I zato: blokiraj loše misli. Preispitivanje samopouzdanja. Sebe. I svega. Blokiraj kontakte koji to nisu. I one koji to ne žele biti. Blokiraj pozive i poruke i imena svih onih čije glasove čuješ više od svojih. Zatvori vrata. Prozore. Odaje svoje sobe pred svakim tko misli da je normalno prošetati po tvojoj intimi.
Izbriši sve neposlane poruke i one na koje čekaš. Satima, tjednima, mjesecima. Blokiraj sva pitanja na koja nisi dobio odgovore jer ih ni nećeš dobiti. Blokiraj sve tragove pokušaja iskorištavanja tebe. Tvog vremena. Ljubavi. Znanja. Talenata. Blokiraj svaki pokušaj nasilne intime, forsiranih prijateljstava i obitelji koja to i nije.
Dok uporno razbijaš glavu o nečemu ovih dana, znaš li da postoje ljudi, okolnosti, situacije koje su jasne, čiste i nepovredive? Jednostavne. Ogoljene. I da su sve igre zapravo znakovi da nešto nije u redu. A možda nije ni tvoje.
I zato: “Blokiraj. Jer tvoje je zdravlje puno bitnije od tuđih manipulacija.”
Sanja Paraminski Aisha
Sanja Paraminski Aisha, mlada je književnica koja se od 2006. godine bavi ezoterijom. Njezine domene su astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama horoskopa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. U sklopu znanja o tarotu, održava i tečajeve istog. Od astroloških uzora uvijek rado ističe Predraga Petkovića zbog širine njegovog znanja i jednostavnosti izražavanja. Stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem, humanitarni je radnik te aktivista za ljudska prava.
"Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" 
