Ponekad dođu trenuci kad poželiš odgrist svoju samoću neodvojivu od tijela kada preplavi sve sto može.
Ugasiti čikove nesigurnosti bilo gdje drugdje nego na sebi.
U požarištu tijela ponekad sklopiti primirje sa samim sobom.
Predahnuti, a da uzdah ne bude tezi od disanja i da ne lomi svaku žilu koja se bori da opstane.
U noćima poput ove. Poželiš da te drže snovi.
Da te uhvate zubima i ne puštaju kad te sve drugo pustilo.
Da se održiš barem u nečemu kad nisi u sebi.
Rastežeš kožu mišlju da nisi dovoljan, a zapravo sve što želiš je sklupčati je. Zatvoriti.
Zašiti svaku sekvencu sumnje da nisi sve što si trebao da budeš.
Kad se ne osjećaš lijepo.
U negledljivim pogledima razbijaš svoje oči.
Ne voliš trzaj svog tijela.
Buđenja. Počinke u kojima te nema.
Počinješ gasiti svoja disanja. Svoje tijelo. Svoj odraz.
Ne voliš ono što si do jučer možda volio.
Svoju kosu. Osmijeh. Glas. Kretnje. Svoju ekstazu.
Način na koji ti sijaju oči. Zelju sa kojom si dočekivao jutra.
Više ne umiješ da dočekaš ni sebe.
Na stratištima. U koracima. U nadanjima.
Rasplićeš se u snovima. I više ne spavaš ni na jednoj strani kreveta, jer nijedna nije tvoja.
Rastvaraš se u disanjima. Ispuštaš iz sebe sve što jesi. Gasiš vatru koja je nekad bila autentičan dio tebe.
I grebeš sebe da bi postao kao netko bolji. Ljepši. Vredniji. Netko dovoljan svega.
Dok pucaju šavovi tijela. I dok se praviš kao jak. Sve ono nejako u tebi drhti. I postaješ neslomljiv u mjestima koja su slomljena.
Upijaš se u tišinu. Neizgovoreno. I nije da se ne osjećaš dobro. Više se ne osjećaš. Znam da znaš. Taj osjećaj.
I Saturn se vraća u Ribe po posljednji put. Da ispita granice snova. Tvoj idealizam i pogled na svijet.
Da ti razbije iluzije i spakira kofere i da te odvuče od onih od kojih ti se ne odlazi. I vuče nas ka duhovnosti, ali i preplavljuje lažnim duhovnjacima. Propovjednicima.
I zadire u more, okeane i tebe. I preispituje ti stavove. Vjeru. Ljude oko tebe. Raskrinkava laži. Matrix. Svijet tehnologije i iluzije.
I ubire posljednji tračak nade da možemo napraviti bolje mjesto za življenje.
Zato hrabro. Pripremi sebe za sve što dolazi. Jer najbolje što možeš si – TI!
Sanja Paraminski Aisha
Sanja Paraminski Aisha, mlada je književnica koja se od 2006. godine bavi ezoterijom. Njezine domene su astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama horoskopa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. U sklopu znanja o tarotu, održava i tečajeve istog. Od astroloških uzora uvijek rado ističe Predraga Petkovića zbog širine njegovog znanja i jednostavnosti izražavanja. Stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem, humanitarni je radnik te aktivista za ljudska prava.
"Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" 
