I ne dobiti poruku, isto je poruka. Zaglavljena negdje u mjestu. Mjesec u Biku nabujanih emocija sve bi prešutio. Stvorio muk. Nasuprot Saturna. Slušamo svoju jeku. Eho udara o prsa. Bezgranično smo veliki za sve granice koje su u nama postavljene. To je kao da živih rana zakucavaš sebe u zid. Taj osjećaj. Strahova. Hladnoće. Preispitivanja. Ta potreba da imaš oslonac. Da sigurnost izvezeš pod svoje oči.
Mjesec ide u sudar sa Uranom. Mnogo smo hrabri za neka stalna padanja. Ustajanja. Sakupljanja sebe. Znamo da možemo sve sami, ali zašto bismo? Zašto ne bi netko pružio ruke i dao vam svijet koji zaslužujete?
Vrijednost. Ovih dana sumnjamo u nju. U sebe. U bezvrijednost naših postojanja. Ljudi šute baš kad trebaju izreći najbitnije. U realnosti svako zaokupljen svojim problemima. Ali problemi ne bi trebali spriječiti da iskažeš ljubav. Bar ne onu koja vrijedi.
Da ukažeš nekome da postoji vrijednost njegovog postojanja. Da ga ne zakačiš svaki put za zid kad prođeš kroz njega, ne pitajući se što sve ostavljaš za sobom. A ostavljaš mnogo. I često tog mnoštva nisi ni svjestan. Dok ga nestane.
A možda bi svatko trebao nekad tako… da samo nestane ako ga ne cijene. Ubije sebe za sobom. U tišini. Na granicama pucanja kože po kojoj je netko istrčao kilometre. Merkur trigon Mjesec i Uran.
Mjesec u kvadratu na Saturn je čekanje. Strpljenje. Strah. Osjećaj koji asocira na prošlost. Težina. Trebalo bi da ne činite iste greške. Da ne zanemarujete. Ne uzimate zdravo za gotovo. Da uvidite vrijednost. Iskažete taj muk. Razbijete tišinu. Pružite ruku. Trebalo bi… zaista bi trebalo.
Sanja Paraminski Aisha