Do 7. marta očekuje nas transformativna energija. Što u nama i oko nas zaslužuje budućnost? Što u nama i oko nas dolazi svom kraju?

Ima tih osjećaja u kojima goriš. Previreš po drugima, umjesto po sebi. Ima tih dana u kojima poželiš da je tvoj život drugačiji. Da su tvoji odnosi bolji. Da su partneri koje privlačiš drugačiji.

Ima tih trenutaka u kojima lažeš sebe. Zavaravaš se. Odbijaš stvarnost. Savjet. Istinu. Analiziraš do sitnih detalja sve, a slika ostaje nerazjašnjena. Slažeš, a ništa nisi složila. Zbrajaš neubrojivo. I iz svake jednadžbe ukloniš sebe.

U nekim maglama navigavaš po svom životu. Pričaš o promjenama koje želiš. Tražiš ih. Zaluđuješ sebe činjenicom da ćeš početi od sutra. Tako si započela svoju novu dijetu. Svoj novi odnos. Svoj novi posao. Svoju novu priču. Tako si započela sve od tog “sutra” koje nitko nije dočekao. A najmanje ti. Pretvaraš se u Godoa.

Dok čekaš da se “on” promijeni. Da “on” pokaže emocije. Da ti “on” da pažnju. Da se “on” razvede. Da “on” ostavi nju. Da “on” odabere tebe. Da ti “ovaj” priđe ili da te “onaj” zaobiđe. Reci mi – da li si se ikad umorila od Sebe? Od te sebe. Od takve sebe?

Često slušamo kako nekoga umora posao. Iscrpljuje ga partner. Uništavaju ga djeca. Nerviraju ga roditelji. Crpe ga prijatelji. Unazaduje ga društvo. Često slušamo ljude koji žele promjene. Ljude koji pričaju o njima. Ljude koji u očekivanju svojih očekivanja, uporno očekuju da im netko drugi promjeni nešto.

Ne čine ništa. Stoje u mjestu. Posmatraju druge. Traže da im netko potvrdi. Da im kaže. Da ih uvjeri. Da netko ili nešto nije dobro za njih. I onda, opet stoje. U istom mjestu. Sa istim stvarima. Ljudima. Odnosima. Sa istim problemima. Strahovima. Patnjama. Zabezeknuto promatraju svoje živote. I varaju se. Svaki puta kada pomisle da promjena ovisi o drugom.

Nije vrijeme da se lažemo. Budimo iskreni: Ti trpiš svoje odnose. Ti si dozvoljavaš takve partnere. Ti ostaješ u tim odnosima. Vezama. Polunacrtanim slikovnicama koje ti se nude. Ti ustaješ svakog dana sa hiljadu pitanja u glavi i sa još toliko rasutih tema, emocija, dilema, boli, raspadnutih snova i iznevjerenih očekivanja.

Ali, ti ne odustaješ od takvog ritma života. Od tih scenarija. Podupireš ih. Hraniš. Daješ im sebe. Držiš te odnose. Takve partnere. Taj život. I ne odustaješ. A očekuješ da se sve samo od sebe mijenja.

U želji da ne donosiš odluke u svom životu, misliš kao… On će te ostaviti, pa ćeš upoznati boljeg? Nećeš. On će ostaviti nju, pa ćete biti sretni? Nećete. Šef će te otpustiti, pa ćeš pronaći svoj životni poziv? Nećeš. Doći će jednog dana ljubav tvog života i onda ćeš biti sretan/sretna? Nećeš. Sretan moraš biti sada. Uvijek. I zauvijek. I birati sve što možeš. I mijenjati sve što moraš… Zato kreni.

Jer, istina je, kako kažu: “Nikad nisam vidjela niti jednu životnu transformaciju koja nije započela time da se dotična osoba napokon umorila od vlastitih sr…”.

Da li si umorna?

 

Sanja Paraminski Aisha