Na ovim našim “trusnim” područjima nije nužno odabrati temu preživljavanja ili opstanka, kao duhovnu temu odrađivanja nečeg u životu, pa da se u nama potegne pitanje i odnos prema novcu. Kako ga zaraditi? Kako ga stvoriti više? Kako ga sačuvati? To je, čini se, tema nad temama. I na tu “borbu” nitko, u biti, ne ostaje ravnodušan.

Kako se tema novca uklapa uopće u nacrt holističkog pristupa življenju, koji je temelj na kojem radim. “Jako lijepo”, nažalost. Ne po pitanju kategorije novca same po sebi, nego kad je riječ o našim predrasudama, pogrešnim shvaćanjima, krivim uvjerenjima, odnosno općenito po nepodržavajućim stanjima, mislima i osjećajima koji su uz novac vezani, a blokiraju naš prosperitet na bilo kojoj razini.

Rad na shvaćanju važnosti i utjecaja novca na sve razine života svakako je vrlo važan segment svakog “rada na sebi”, jer otkriva zapravo što u pozadini nedostatka novca zaista stoji. Ništa nije slučajno, pa se svjedočenje nedostatka novca u nečijoj stvarnosti može povezati, recimo, sa manjkom samopouzdanja. A onda je to “dijagnoza” sa kojom se lakše da raditi, zar ne? Pomanjkanje novca je samo “okidač” i posljedica, a uzrok koji je do toga stanja doveo je ono što trebamo pronaći, kao i za sve druge izazove koji se prezentiraju i manifestiraju  u našim životima.

Na razini naših uvjerenja i općeponavljajuće frazeologije s kojom se svakodnevno susrećemo, nećemo, nažalost, naći pomoć i rješenje. Ako, kao papagaji i bez imalo promišljanja, konstantno ponavljamo da – novca nema; novac je zlo i prokletstvo; novcem ne možeš kupiti ljubav, sreću i zdravlje; novac je prljav; novac kvari ljude i samo loši ljudi ga imaju; ne možeš imati i ovce i novce; novac ne pada s neba, treba se mučiti da se zaradi…

Ako tako mislimo i govorimo, kako onda o sebi uopće možemo misliti da smo dobri, pozitivni i duhovni? Kako to možemo i pomisliti, ako u svojim životima želimo nešto što je prljavo, prokleto i ružno? Ali nama svima novac treba, i svi ga, htjeli priznati ili ne, želimo u određenoj količini u svojoj realnosti. “Bitter sweet taste!” I još jedna predrasuda u nizu!

Na emocionalnoj razini svjedočenje nedostatka novca potiče nesigurnosti, manjak samopouzdanja, anksioznost, strah, nelagode, tenzije, stres, brige, i drugo, jer su egzistencijalni problemi ili nemogućnosti provedbe i ostvarenja želja, planova, zamisli i ideja sasvim stvarni. Nisu li? I jesu i nisu.

Jesu, dok ne shvatimo i osvijestimo naše predrasude i pogrešna uvjerenja, te preuzmemo 100 postotnu odgovornost za stanje u kojem smo se zatekli. Jesu, dok je naša stvarnost nešto izvan nas, dok smo u našoj stvarnosti mali i jadni, nemoćni i žrtve, a krivci za nastalo stanje su države, vlade, zakoni, poslodavci, porezi, banke, muževi ili žene…

I nisu, jer radeći postepeno i polagano na samorazvoju, dođe se neminovno do shvaćanja uzročno posljedične veze između energije novca i naših blokada. Koje osvještavanjem i radom nestaju. Kada nestane potreba za učenjem, samo učenje nestaje, jer je savladano. Očito je da još jako puno, na svim razinama, imamo nesavladanih lekcija.

Hajdemo probati na ovu cijelu zavrzlamu pogledati drugačijim očima i na drugačiji način! Obzirom da nas sve što smo do sada radili i znali i nije daleko dovelo (odnosno je, ali samo do zbrke i neshvaćanja). Hajdemo probati nešto drugačije, novo i ludo. Hajdemo početi na novac gledati pozitivno! Ali ne samo deklarativno, nego se zaista i potruditi i shvatiti kakvo lijepo sredstvo razmjene je novac. I kako je on lijepa energija. Da, novac je energija, kao i sve ostalo oko nas, i kao na takvu ga trebamo i posmatrati.

Pa hajdemo točku po točku razmotriti stvar s drugog ugla gledanja:

Novaca ima. To je energija! Ona ne nestaje! Toliko se valjda zna iz osnova fizike. Tko je rekao da ga nema? Onaj koji ga ima, da ne bi došao u nepriliku da ga dijeli. Ili pak onaj tko je nesposoban da ga stvara, da bi sebe opravdao.

Novac nije nikakvo zlo. To može biti samo vaš način kako gledate na svijet oko sebe. Gdje vam je fokus i na što vam je usmjerena pažnja, ako ne vidite koliko se divnih i korisnih stvari pomoću njega realizira? Da li je internet zlo? Kao i sve na ovome svijetu što postoji, može biti i dobro i loše. Zavisi kako ga koristimo. Do nas je, nije do novca. Niti do interneta.

Novcem ne možeš kupiti ljubav, sreću i zdravlje. Točno! Apsolutno točno! Ne možeš! On za to i ne služi, to mu i nije svrha. A pitanje je zašto bi itko sreću, ljubav i zdravlje imao potrebu kupovati?! Zbog čega?

Novac je prljav i kvari ljude. Netočno. Novac daje slobodu. Da se ide gdje se želi, kupi što se želi, putuje gdje se želi… I da se bude, to što se želi. Dakle, on samo pokaže kakav netko zaista je. Novac mu je dao i tu slobodu da se iskaže. Ne može se pokvariti ništa što u sebi nešto kvarno već ne nosi. Ali pitanje broj dva bi bilo – zašto vi vidite da se netko pokvario, ili da bi se pokvario? Nije li to ono što o sebi zapravo mislite?

A mislite li da samo loši ljudi imaju novaca? Pa to da li su dobri ili ne, niti nije bitno sada, kao niti na nama da sudimo. Ono što je bitno jest da su se uskladili sa energijom novca i shvatili zakonitosti po kojima funkcionira. Progovara li to onda nečija ljubomora kada ih se naziva lošima?

Ne možeš imati i ovce i novce. Opet, tko je rekao da ne možeš? Postavlja se važno pitanje – slijedimo li mi iste ljude, čitamo li slične knjige, pratimo li uspješne i bogate s tako izraženom duhovnom stranom, ili što? Možeš biti i bogat i duhovan. Što znači biti duhovan? Pa mi smo na zemlji upravo kao duše sa materijalnim iskustvima. Jedno ne isključuje drugo!

I u energetskom smislu, imamo tri “zemaljske” čakre i tri “nebeske”, a spona među njima je upravo srce – srčana čakra. Zamislite simbolike! Zavoli! Zavoli Zemlju, zavoli Nebo, spoji te dvije sfere razumijevanjem, prihvaćanjem i ljubavlju, i sve ti je na dlanu, već dano i poklonjeno.

Moraš se mučiti, jer novac ne pada s neba. Posao (na koji se valjda misli pod “mučenjem”) nije istoznačnica sa novcem. Posao treba biti kreativno i inspirativno izražavanje sebe i možemo ga imati puno, ali novaca malo. To su različite kategorije. Priliv novca ograničiti samo na zarađivanje kroz posao je izraz istinskog nerazumijevanja funkcioniranja energije novca.

On da, zaista, može pasti i sa neba! Mučiti se (sa poslom i na poslu) je direktno protivno zakonima Univerzuma koji traže racionalnu potrošnju energije za obavljanje bilo koje aktivnosti. A, s druge strane, čim se mučimo i nešto ne ide sa lakoćom, znak je za uzbunu. Novac slijedi strast (ne, za Boga miloga, obratno!), a u strasti nema teškoće, nema napora, nema težine.

Drugačijim konceptima i promjenom shvaćanja energije novca, kao i nadrastanjem predrasuda, može se napraviti zaokret u financijskoj situaciji, pročišćenje energetskog kanala i doći do veće financijske neovisnosti. Evo još nekoliko, nadam se korisnih, crtica.

U problem upadnemo kada nam novac postane svrha sama po sebi, i potreba. On “voli” svoju upotrebnu vrijednost, on je sredstvo za rješavanje potreba (svaka njegova zloupotreba se kazni, htjeli mi to ili ne) i služi kako bi pružio zadovoljstvo korištenja.

Novac ne ostaje kod vlasnika ukoliko ga se besramno grabi ili škrto prisvaja. Isto tako, ni ukoliko ga se nerazumno rasipa (energija novca nikada ne može biti u minusu). Usklađenje sa energijom novca podrazumijeva shvaćanje njegovog toka i kolanja, primanja i davanja, kao beskrajnog kruga i cirkulacije. Zaustavljena, ne samo blokirana, energija novca je ona koja se škrto drži i ne pušta od sebe. Zaustavljena i blokirana strahom od neimanja.

Novac daje moć dobrim namjerama. Uzalud je imati pregršt predivnih planova, ideja i namjera, ako se nema čime realizirati ih, zar ne? Ali dobre namjere potpomognute potrebnim sredstvima mogu napraviti prava čuda.

S energijom novca je dobro razviti jedan prisan partnerski, prijateljski odnos. Partnerstvo (po mojoj definiciji) trebalo bi sadržavati razumijevanje, podršku i poštovanje. Kada nam dođe – potrebno ju je primiti je s radošću, a kada ode – pustiti sa zahvalnošću. I, u međuvremenu, biti u potpunom i nepomućenom povjerenju. A pitom fokusa usmjerenog na imanje, jer uvijek se ima i uvijek se nađe (sjetite se pokvarene mašine ili automobila, je li se našlo za popravak ili nije?), a ne na nemanje (zaustaviti kuknjavu našu svakidašnju, već jednom i zauvijek!).

Bog, Izvor, Kreator, Univerzum, Atman, Univerzalna inteligencija – ili kako god da ga zvali, uvijek se za nas pobrine i daje nam na različite načine (“kruh naš svagdašnji, daj nam danas”). Vjera i povjerenje su nužni da bi tome na svjesnoj razini i svjedočili, a ne obratno.

Kod razumijevanja energije novaca je nužno preispitati i još jednu, vrlo bitnu (ako ne i najbitniju) stavku – koliko vrednujemo sami sebe? Koja je vrijednost, a ne cijena! Kolika je vrijednost vas, samih za sebe? Kako mislite da će neka druga energija vrednovati nešto što vi sami ne vrednujete, vas? Kupujete li uvijek za sebe najjeftinije, jedete li zdravo, ulažete li u sebe (za zdravlje, za edukaciju…), radite li za malu plaću, ili čak i bez nje, kolika je vrijednost vašeg vremena i rada naznačena u ugovoru o radu na koju ste pristali i potpisom potvrdili da toliko vrijedite?

Sve to znate samo vi, ali ja znam da u okviru sistema ovakvog kakav je, vaša vrijednost (osim ako je ne uzmete u vlastite ruke) nije velika, jer sistemu ne treba vaša vrijednost, nego vaš posluh i robotsko izvršavanje zadataka.

Sada dolazimo i do jedne predivne igre našeg uma, koja pita – zavrjeđujem li? Najčešća situacija je upravo ta da ljudi mahom vjeruju da ne zavrjeđuju bolje, više, jednostavnije, lakše, ugodnije, ljepše… A sve to jer su nas tako godinama (pa i stotinama godina) programirali.

I kada se dođe do tog pitanja, pa i preokreta u shvaćanju, na kraju ipak treba osvijestiti da je to isto samo igra našeg uma, koja je istina u jednom trenu, a koja je počela igrati polako u našu korist (ja zavrjeđujem!), ali ipak… Istinski i pravi pomak daje osvještavanje – ja jesam obilje, ja jesam bogatstvo, ja jesam svoja financijska sigurnost! Sve što dolazi ili ne dolazi, upravo iz nas samih dolazi ili ne dolazi. Tu je sva mudrost. Samo do nje treba polako doći.

Na čisto materijalnom, fizičkom nivou postoje zakonitosti ponašanja u stvaranju financijskog obilja i neovisnosti. A oni kažu da se jedna desetina prihoda treba odvajati u poseban fond ili na poseban račun (za “daj Bože”) u svrhu štednje, druga desetina prihoda na zadovoljstvo; a ostalo za tekuće potrebe.

Ukoliko se i ne može odvojiti tu jednu desetinu prihoda za rezervu, onda treba odvojiti koliko god da se može, jer bitno je stvoriti novu naviku, naviku odvajanja i štednje. Dioba treba biti – za obaveze, za štednju i za užitke, jer samo fokusiranje na obaveze stvara dodatnu ogorčenost i smanjuje volju za istinskim stvaranjem.

No odvajanje za užitak ne podrazumijeva bezočno trošenje na petstoti par cipela, odnosno na rasipanje, nego na sitan trošak za užitak (kava, sladoled, kino, kazalište…), onoliko koliko nam je ugodno potrošiti.

A što to energija novca “voli”? Voli pod navodnicima, jer ona stvarno ne voli, nego “okida” na takva stanja i stavove u nama.

1. “Voli” korištenje na neku uporabnu vrijednost, voli da je se koristi za realizaciju želja, planova ili ciljeva (pogotovo ako ima namjeru općeg dobra), a ne zgrtanje bez smisla

2. “Voli” zahvalnost (ne čangrizavost) – pri plaćanju računa ili bilo čega potrebno je mentalno izraziti svoju zahvalnost za sve što vam je novac omogućio – “Hvala ti, sretan ti put i vrati mi se opet”

3. “Voli” poštovanje, red i urednost u – prostoru, novčaniku i životu. Ako želimo veći priliv, u novčaniku se ne smiju držati računi, jer upućuju na odliv. Dobro je postaviti u svom prostoru simbole žabe, ili nečega drugoga, a što privlači energiju novca u dom.

4. “Voli” povjerenje, koje se iskazuje kada možeš bez i trunke straha potrošiti i zadnju kunu, znajući, bez svake sumnje, da one opet sigurno dolaze.

5. “Voli” afirmativni stav. Željeli biste više novaca, ali imate negativan stav o njemu i negativno o njemu govorite. Ide li to zajedno? Ne ide.  (Napomena: Pročitajte tekst “Ne pričajte o onome što ne želite da vam se događa”)

Siromaštvo je stanje duha, isto kao što je siromaštvo i usmjerenost isključivo na materijalno “bogatstvo”. Kada govorimo o novcu najčešće vibriramo manjkom, nedostatkom i nedovoljnosti. Zapitajte se – što u toj priči o obilju i financijskoj neovisnosti i slobodi zaista manjka, tko je u njoj nedostatan i nedovoljan? Novac ili mi?

 

Žaklina Ivana