Dok pokušavam sastaviti retke za ovaj inspirativni tekst, pada mi na pamet mnoštvo ideja, misli i promišljanja. Što i kako prenijeti ljudima koji traže odgovore?

 

Kako sažeti srž života, tragaču sreće?

Što je sreća? Gdje se ona nalazi? Kako da postanem sretna osoba?

Što da činim? Reci mi!

Želim odgovore.

 

I ja želim odgovore dragi tragatelju.

Na sva pitanja nemam odgovore.

Nisam uvijek pravu, samo je to Bog.

Niti ja ne znam sve.

 

Kako si onda sretan?

Jesi li uopće?

Kome si postavio pitanja?

Gdje si odgovore pronašao?

 

Odgovorit ću ti sa nekoliko pitanja.

Što je sreća? Jesi dobio odgovor prvo na to pitanje?

Što je za tebe sreća? Želiš li biti sretan?

Kako želiš biti sretan, a prvo niti ne znaš što želiš.

Ne znaš niti što je sreća. Ne znaš što je ona za tebe.

Kako misliš pronaći nešto, a ne znaš niti što tražiš?

Zbunio si me sad. Odgovori mi na pitanja.

 

Toliko sam nesretan. Ne znam kud dalje.

Što da činim? Što da radim?

Ponekad mi se čini da je sve ovo vrlo teško.

Nitko mi nije rekao da će biti toliko teško.

Nekad ne  mogu zaspati. Ne znam zašto. Jednostavno ne mogu.

Moj um počne raditi i ne zaustavlja se.

Misli mi naviru, mislim o stvarima o kojima inače ne bih.

Prevrćem se. Tako dugo u noć.

Probudim se umoran, bez volje.

Imam sve, a opet osjećam da sam promašio ono nešto najbitnije.

Imam osjećaj da mi život prolazi, a nisam učinio ništa bitno.

Ponekad mi se raspoloženje popravi. To traje, no ne dugo.

Ne znam što bih ti rekao.

 

Lutkar upravlja lutkom za vrijeme predstave. Dok traje predstava lutka se miče, govori i čini ono što lutkar učini s njom. Tvoj problem je taj što ti nisi lutkar, već si lutka.

Dopustio si da tvoj život teče onako kako ga drugi vide, osjećaju i upravljaju s njime. Ili još gore, pustio si samo da teče, bez tvojih želja i upliva.

Razumiješ li me sad?

 

Nitko nam nije rekao da će ovo biti teško. Potpuno si u pravu.

Jako je teško. Teška su vremena. Ti puno, po tom pitanju, ne možeš učiniti.

No, možeš uzeti svoj život u svoje ruke i živjeti ga kako ti želiš.

Tad će se stvari početi mijenjati.

Ako tražiš neke odgovore, potraži ih u sebi, a ne u nekakvoj knjizi ili kod gurua.

Svi odgovori leže u tebi.

Zapitaj se duboko – što želiš?

Poslušaj odgovor koji dobiješ i učini ono što zaista čuješ. To je sreća.

 

Tad će te voditi beskrajna struja svemira i sve će doći na svoje mjesto.

Ne boj se. To je ispravno, koliko god bilo teško.

Okovi su taj strah koji osjećaš, to su lanci. I treba proći vrijeme da shvatiš da su ti ruke i noge slobodne. Da njima možeš hvatati život i koračati njime.

Možeš to učiniti. Biti sretan. Samo to.

To su odgovori na tvoja pitanja.

 

Miroslav Sebastijanović