Posljednjih dana dobivam divne potvrde kako je život koji živimo isključivo odraz naše vlastite vibracije. Iskusila sam to tisuću puta na vlastitoj koži, te nastojim to znanje kroz svoju vibraciju prenijeti ljudima oko sebe.

Beskrajno sam sretna kada dobijem povratnu informaciju od onih koji su pokušali i sami živjeti po tim principima, a svaka je veličanstvenija od najveličanstvenije, koju bih mogla zamisliti i pršti ogromnom ljubavlju i srećom.

Vibracije takvih informacija sa zahvalnošću upijam u sebe i surfam sretno životom na njihovom valu, zahvaljujući od sveg srca što me život nagrađuje, tim divnim darom užitka u sreći drugih ljudi. Kad smo mi sretni, divno je, ali vidjeti sreću na licu onog tko je do nedavno bio nesretan, poseban je blagoslov.

Otkako živim u Njemačkoj i koristim svoj porodiljni odmor, ponekad se osjećam nedovoljno iskorištenom, nedostaje mi obavljati u većoj mjeri moj životni poziv. Na početku sam zbog toga bila vrlo tužna, čak jadna, nisam se mogla pomiriti sa time da mi je to uskraćeno od strane života, činilo mi se to okrutnim.

Dok sam se samosažaljevala, bila sam u niskoj vibraciji. Iz nje bih izlazila samo kad bih imala Skype termin ili bih na bilo koji drugi način mogla pomoći nekom svom klijentu ili osobi koja me tražila pomoć. No, toga nije bilo puno, jer su me s jedne strane svi puštali na miru zbog bebe, a s druge, doista i nisam imala previše vremena.

No, čežnja i žaljenje su bili prisutni i nisu jenjavali. U jednom trenutku sam si rekla da je bilo dosta samosažaljenja i niske vibracije te da je došlo vrijeme da nešto promijenim u sebi. Dala sam si svu moguću ljubav, koju sam si u tom trenutku mogla dati i zamolila sam Boga duboko u srcu da me vodi tamo gdje sam najpotrebnija, i da to bude najbolje za mene i moju obitelj, kao i za one sa kojima dođem u kontakt.

Promjene su brzo nastupile. Izgubila sam bila volju za pisanje dnevnih afirmacija, jer se sama nisam osjećala afirmativno, te sam imala potrebu ljudima koji su ih željno iščekivali napisati da ih do daljnjega neću pisati. Tada mi je palo napamet da mogu početi mailom raditi nešto drugo što će me veseliti i ispunjavati.

Tako je nastala svjetlosna grupa. U grupi se nalazi nekoliko divnih ljudi koji zajedno sa mnom šalju energiju ljubavi onima koji osjećaju da im je potrebna za bilo koju životnu svrhu, od toga da riješe emotivne, zdravstvene ili neke druge probleme. Svaki put kada smo kao grupa slali energiju ljubavi, ona nam se stostruko vratila ogromnom količinom ljubavi i suosjećanja u našim srcima. Povezani smo i dalje i djelujemo jednom ili dva puta u tjednu. Rastemo kroz ljubav.

Druga pozitivna grupa je nastala, također, spontano, temeljena na mojoj odluci da krenem u post na negativne misli, riječi i djela tokom korizme. Ponudila sam svima koji čitaju moj blog da se pridruže, ako imaju potrebu, i sakupilo se dvadesetak osoba, od kojih je do kraja došlo devet divnih žena.

I ne samo da smo došle do kraja korizme, nego smo našu pozitivnu grupu nastavile i dalje. Sada je to prijateljstvo, podrška, širenje znanja i ljubavi. Predivno mjesto na koje uživam svakodnevno virtualno svratiti i uživati u društvu predivnih žena, koje iz dana u dan postaju svjesnije i sretnije, zajedno sa mnom.

Sve to mi je otvorilo oči i shvatila sam da ne moram biti negdje fizički prisutna da bih djelovala. Moja vibracija i dobra namjera djeluju neovisno o tome gdje sam. Što se više dajem kroz ljubav i iskrenu namjeru širenja svog znanja, svih informacija koje su mi dostupne, to više dižem svoju vibraciju. Što mi je vibracija viša, to mi je život ljepši. To ne znači da je on drugačiji izvana, da sam riješila sve svoje probleme, nego da se iznutra osjećam mirno, ispunjeno, radosno. Takvom vibracijom sebi privlačim još više zadovoljstva i mira, a to u konačnici polagano mijenja i vanjske okolnosti.

Sada osjećam da je vrijeme za treću “virtualnu” grupu. I ne samo to. Vrijeme je za neke druge stvari koje se polagano rađaju u mojoj glavi. I svakim danom mi je jasnije da mi život nije oteo ono što sam voljela, nego je bilo vrijeme da promijenim način djelovanja i krenem pružati dublje i šire ono što znam i jesam. Da sam ostala tamo gdje sam bila, počela bih stagnirati. Ovako sam se, ponukana životnim izazovom, dalje razvijala tražeći načina da pomognem samoj sebi.

Želja mi je oformiti grupu duhovnih i energetskih učitelja, psihologa, terapeuta bilo koje vrste, psihijatara, bioterapeuta, liječnika,… svih onih koji na bilo koji način žele pomagati korištenjem svog znanja drugim ljudima. Cilj je da se međusobno umrežimo, podijelimo svoja iskustva i znanja te da nesebično te informacije i znanja pružamo onima kojima je to potrebno, besplatno.

To bi bilo služenje zajednici, desetina koju dajemo od sebe kao zahvalnost za znanje i sposobnosti koje su nam date. Besplatno bismo pomagali onima koji to zatraže, virtualno, savjetima ili onim u čemu smo najbolji. Djelovali bismo putem maila za početak, a nastavak ili kraj se ionako definira sam.

U tu svrhu sam otvorila mail adresu carobni.pomagaci@gmail.com pa svi koji se žele priključiti neka se jave. Prvo ćemo se sakupiti da bismo kad dođe pravi trenutak počeli djelovati. Veseli me unaprijed svaki mail.

Za kraj dijelim sa svima svoju prvu vlastitu tehniku samopomoći koja mi je baš zbog toga što je prva posebno draga. Tehnika, koju sam nazvala “Čarobna soba”, mi se spontano ukazala prilikom šetnje Maksimirom 12. rujna 2011. godine, kada nisam mislila ni o čemu.

Toga dana se navršilo osam godina od kada mi je neuropedijatar u Klaićevoj saopćio da moje dvomjesečno dijete ima treći stupanj oštećenja mozga i da je neophodno intenzivno i odmah početi sa vježbicama koje će potaknuti njezin psihofizički razvoj, jer ima velike predispozicije za neki od oblika cerebralne paralize.

Otišla sam u šetnju Maksimirom nakon što sam srela njezinu profesoricu koja ju je jako nahvalila da je divna i pametna djevojčica. Kao da je osjetila kolika je prije osam godina bila moja želja da ona izraste upravo u takvo dijete i da bih tada sve dala da sam mogla preskočiti tih osam godina i čuti te riječi. To je bilo tada, a danas sam zahvalna za svaku sekundu koju sam proživjela vježbajući sa svojim djetetom, iako je to vrijeme bilo vrlo teško.

Šetala sam Maksimirom razmišljajući o proteklih osam godina i pitajući se što osjećam, no odaziva nije bilo. Nisam bila tužna, sretna, ponosna, ushićena, jadna, nisam osjećala ništa osim praznine. Silila sam mozak da stvori barem jednu emociju, no nije se dešavalo ništa osim praznine. Često čovjek toliko toga mora učiniti da dosegne prazninu, no ja sam ovoga puta bila u njoj i nisam usprkos trudu iz nje mogla izaći. Tada mi je pala napamet metoda “Čarobne sobe”. Nastala je u Čarobnoj Maksimirskoj šumi i zato sam je nazvala Čarobnom.

 

Opis Čarobne sobe:

Kada se dešava neka teško podnošljiva situacija sjetite se da je ona samo jedna mala epizoda vašeg života i smjestite je u jednu od beskrajnog broja soba vašeg života. Osjetite veličinu te prostorije, mirise u njoj, boje, veličinu prozora, gdje su vrata, interijer prostorije. Smjestite u tu sobu sve osobe vezane uz određeni događaj koji vas uznemirava, kao i sebe same.

Osjećajte energiju koja vlada u prostoru, sve tenzije, sve izgovoreno i neizgovoreno, osjećajte sve svoje emocije i emocije drugih osoba u sobi, dozvolite im neka se rasplamsaju. Tada se pitajte je li vam ugodno u toj sobi i želite li u njoj i dalje boraviti. Ako nije, jednostavno krenite prema vratima, otvorite ih i izađite van iz prostorije, te zatvorite vrata iza sebe.

Osvrnite se oko sebe i osjetite energiju nove sobe u kojoj se nalazite. Osvijestite sve što se u toj sobi nalazi i dešava. To je soba u koju ste odlučili otići, jer vam je u njoj ugodnije nego u prethodnoj sobi. Pitajte se kako se osjećate, što mislite, ….

Ako vam je ugodno, osjećajte i dalje ugodne vibracije i osjećaje. Ako vam je neugodno, tada osjetite u potpunosti sve vibracije u sobi, sve energije svih ljudi i stvari i kada osjećate da vam je previše, naprosto ponovno otvorite vrata, izađite iz sobe, zatvorite za sobom vrata i osvijestite novi prostor u kojem se nalazite.

I tako sve do trenutka dok se ne osjetite mirno i spokojno u prostoriji u kojoj jeste, sve dok ne osjetite da iz te prostorije ne želite izaći, jer ste u njoj sigurni i to je mjesto u kojem se punite energijom i pozitivnim vibracijama.

 

Mi sami biramo u kojoj sobi svoga života ćemo provoditi vrijeme. Prelazak iz jedne sobe u drugu je jednostavan, jedino što je potrebno je odluka da iz sobe izađemo i da odmah usmjerimo svoju pažnju na novu prostoriju u kojoj se nalazimo.

Shvatit ćemo da sa lakoćom mijenjamo perspektivu, te da smo mi kreatori svoje perspektive, osjećaja i života. Iz stanja žrtve koja ne može sa lakoćom promijeniti postojeće stanje, dovest ćemo se do stanja kreatora koji sa lakoćom bira kako se želi osjećati i u kojem smjeru želi usmjeriti svoj život.

 

Bojana Svalina