AishaSaturnStrijelac

“Prvo ćete morati naučiti kako biti potpuno prazni. Bez snova, bez ideja, bez uvida u slijedeću sekundu. Prazni kao stari podrum, kao čelični kavez, kao mračna komora.

Hodnici kojima šećete neće biti tlo pred vama niti trotoar, bit će to hodnik u vama u koji nikad niste ulazili, tlo kojim nikad niste koračali, zidovi koje nikad niste dotaknuli. Strahovi, dijelovi vas koje ste zabetonirali.

Vrištat će svaki kutak vašeg tijela, uma, srca, duše. Svaka kap krvi htjeti će poletjeti iz vena. Tren kad čujete sebe, svoje želje, svoj put, bit će tren kad ćete shvatiti da ste živi.

Da imate svoje potrebe, svoje izbore, svoj put. Koliko ima mrtvaca u vama, a nigdje živih? Na groblja se ide, ali tamo se ne živi.”

Dio je to teksta kojeg sam pisala o Saturnu u Škorpionu ne tako davnog listopada 2012. godine. Ako sumiramo ove dvije godine, sigurno ćemo potvrditi da je sve bilo baš tako kako je opisano u gornjem tekstu

Raznijeli smo sebe toliko puta, da hiljadu naših dijelova leti negdje daleko. Prosipali se, udarali kao staklo, rušili i lomili. Iznova dizali i spajali. Lijepili se neviđenim magnetom. Tjerali na ustajanje. I svaki put kad smo pomislili da ne može gore – bilo je. Ubili smo cijeli jedan svoj život i on je ubio nas.

Sada kao mala djeca, nanovo rođeni, učimo svaki korak ispočetka. Otvoriti oči. Otvoriti pogled na svijet. Vjerovati ponovno kao da prvi put vjerujemo. Koračati bez straha. Misliti bez težine. Ponovo graditi sve što je srušeno. I naučiti letjeti. Svi su počeci, kao i krajevi, isti. Sjetite se toga svaki puta kada kretanje bude izgledalo preteško. Kako pronaći sebe u toj katastrofi, oluji ratova, u tom izbačenom mulju. Gdje se tražiti? Kuda otići? Što prepoznati? Kako ponovno disati?

Saturn u Strijelcu priča je o vrijednostima. O nekom novom putovanju, sa novim i starim ja. O nekim novim lekcijama i iskušenjima. O trudu. Prije svega o vjerovanju. U sebe. I drugima. Razočaralo nas je sve što nas je moglo razočarati. Gorjeli smo i kada se nije moglo gorjeti. Plakali i kad u nama nije bilo snage za ništa. Klecali, padali, rastapali se. Gubili se po odajama nekih tuđih života. Rascijepali se kao da nikad više nećemo osjećati. A opet… dogodi se. Netko ulije tu snagu. Netko vrati taj osmijeh. Netko pruži ruku. Netko ispuni prazninu. Netko pokaže da možemo bolje i vrednije.

Dispozitor Saturna u Strijelcu, do augusta 2015. godine, bit će Jupiter u Lavu. Sada je vrijeme da nas zagrli neka vječnost, sretnija i bolja. Da isplate se u “zlatu” svaki trenuci nemoći. Da podignemo glavu i zasluženo pogledamo u oči. Jer ima nešto što nam dolazi. Daleko stvarnije, realnije i bolje.

Vrijeme je da se naučimo zdravom egoizmu, nakon što smo prepješačili devet krugova pakla. Da vjerujemo u sebe, jer to nije ničiji tuđi posao. Da se dignemo na tron, jer smo zaboravili kako je to biti sam sebi najbitniji. Da dozvolimo da nas vole i hvale, da cijene našu prisutnost. Da budemo dio svega što smo ikada željeli biti.

Jer kad Jupiter pređe u znak Djevice, bavit ćemo se opet pomaganjima. Drugima. Opet ćemo biti nečija štaka za siguran hod i nečiji posljednji atom snage. Opet će našu krv piti na slamčicu tko god može. I opet ćemo rehabilitirati druge. Poklonit ćemo se ispred zastava i odra svih naših nesigurnosti. Zapljeskati budali unutar sebe. Opet ćemo razmišljati. Kockati svoje vene. Opet ćemo hraniti sve osim sebe. Opet ćemo divljinu zamijeniti svakodnevnicom. I biti nečije pepeljuge.

A onda će doći Jupiter u Vagi. Poneke će pepeljuge obući svoje izgubljene cipelice. Probudit ćemo šarm u sebi. Voljeti i biti voljeni. Opet ćemo svoje odnose dovoditi do istrebljenje, ali onog pozitivnog. Stapati se kao da smo oduvijek postojali. Opet će trijumf ljubavi biti trijumf života. Iskočit će svaka zmija iz svoje košuljice. I svaka žaba moći će postati princ. I opet ćemo vjerovati u pravdu i dobrotu. I biti iznimni. I svoji. I dijeliti sebe u pripadanju njemu. I znati ćemo konačno, kada stanemo na čvrsto tlo, da nas netko negdje, drži. Sasvim sigurne. U najdubljoj verziji svog postojanja – u sebi.

Odbacit ćemo sve one koji nas ne mogu sakupiti ni sastavljene i disati među onima – potpuno svojima. Dok koža nabrekla ne raspukne svoje niti i dok želje nikad ne istroše svoju stvarnost. I dok negdje, na zaspemo sigurni. Potpuno sigurni u pripadanje.

Ispod nekog drugog neba, zvijezde izgledaju drugačije. Više su naše nego što će ikad biti. Imati sebe u meni, mora da je dobro. Bit će.

 

Astro Aisha