MIRKOVA PRIČA 1
«Haj!» došavši u drugu smjenu uobičajenim pozdravom trznuo me Branko, stari konobar i znanac: «S kim… ono jučer…?» i već se s nejasnom i nepotpunom rečenicom, noseći pladanj pun čaša, izgubio među gostima staničnog restorana. «Kako misliš… s kim? O čemu govoriš?», otkotrljao sam i ja pitanje iznad stolova, više za sebe, jer ga, već udaljen, nije čuo. Hitro i stručno otvarajući pivske boce okrenuo se još jednom sa smiješkom. […]
