
Zašto je tome tako?
Toliko česte plastične boce, koje ne samo da su teško razgradive, upravo zbog svog sadržaja mogu izazvati više štete nego korisnosti i praktičnosti.
Plastična ambalaža zbog svog kemijskog sastava nosi u sebi razne opasnosti, pa je potrebno provjeriti oznake na dnu flaše, kako bi ustanovili koja je neškodljiva za organizam.
Plastične ambalaža sa oznakama s oznakama HDP, HDPE, LDPE, PP ne otpuštaju kemikalije u vodu, dok su ostale plastične ambalaže dugoročno opasne na zdravlje, jer je napitak u njima podložan kemijskom ili temperaturnom djelovanju, a kod naknadnog punjenja i bakteriološkom.
Svaki proizvođač dužan je označiti sastav boce, pa se tako na njima nalaze razne slovne i brojčane oznake, poput:
1 – PET ili PETE – označava flaše namijenjene jednokratnoj upotrebi. Moguće je da ispuštaju teški metal antimon i kemijsku tvar EPA, koji ometaju djelovanje hormona, kao i neke kancerogene spojeve.
2 – HDP ili HDPE – plastika koja vjerojatno ispušta najmanje kemikalija u vodu.
3 – PVC ili 3V – ispušta dvije otrovne kemikalije, koje ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu, a najčešće se koristi za izradu flaša.
4 – LDPE – plastika koja se ne koristi za izradu flaša, nego za izradu plastičnih vrećica, iako ne ispušta kemikalije u vodu.
5 – PP – još jedna ‘dobra’ plastika (bijele ili poluprozirne boje), koja se koristi kao ambalaža za sirupe ili za čaše za jogurt.
6 – PS – ispušta u vodu kancerogenu tvar Stiren, a naviše se koristi za izradu čaša za kavu za jednokratnu uporabu i za ambalažu brze hrane.
7 – PC ili bez oznake – najlošija plastika za prehrambene proizvode, jer izlučuje kemikaliju BPA, usprkos tome, koristi se kod izrade bočica za dojenčad, sportskih flaša i posuda za spremanje hrane.
I znanstvenici su dokazali da se u PET-ambalaži nalaze po zdravlje štetne kemikalije (heksanon, oktan, nonan, benzen, toulen). No, isto tako eksperimentima dokazuju kako mogućnost zagađenja sadržaja u boci je gotovo nemoguća.
Kad se za nešto kaže da je ‘gotovo nemoguće’, sumnja u štetnost ostaje, a na samim potrošačima je da se odluče. Da li da vjeruju u bezopasnost ili u tvrdnje da se pod utjecajem svjetlosti i temperature struktura PET polimera razgrađuje, čime se otrovnim produktima zagađuje sadržaj flaše?
Kako bilo, PET prozvodima, opasnima ili ne za čovjeka i prirodu, zasad i dalje raste potražnja.