altVatikan ima manje od 1000 građana i (ne)velik je samo 110 hektara. Unatoč tome ima višemilijunski proračun i nevjerojatno složenu povijest. Razumjeti sve to nije lako. Kao kratki vodič nudimo nekoliko pogleda iza zidina Vatikana.

Baudelaire je jednom rekao da je “najveći trik đavla u tome uvjeriti svijet da on ne postoji.” Ipak, u današnjem Vatikanu đavao se smatra živim i zdravim. Bivši papa Ivan Pavao II osobno je izveo tri egzorcizma za vrijeme svoje vladavine, a sadašnji papa Benedikt XVI. širi katoličke redove pod pokroviteljstvom egzorcista u cijelom svijetu. Otac Gabriele Amorth, glavni egzorcist Crkve, tvrdi da izbaci više od 300 demona godišnje samo u svom uredu, a tu je i više od 350 egzorcista koji u ime Katoličke crkve po istom pitanju rade u samoj Italiji.

Sa 1,5 zločinom po stanovniku Vatikan ima najveću stopu kriminala na svijetu. Nije da kardinali oblače maske i opetovano pljačkaju banke, nego je riječ o gužvama turista koje Vatikan čine džeparskim rajem. Situacija se komplicira i činjenicom da Vatikan nema zatvor i da ima samo jednog suca. Dakle, većina kriminalaca jednostavno umaršira u Vatikan i izdžepare vjerničko mnoštvo. U češće prijestupe spada i krađa u duty-free trgovinama, što se obično kažnjava privremenom zabranom pristupa u Vatikan. Međutim, 2007. godine Vatikan bilježi i svoj prvi nesvakidašnji prijestup – jedan je radnik pronađen s nekoliko grama kokaina u svom stolu.

Neki su grijesi jednostavno preveliki da bi ih oprostio mjesni biskup. Naime, postoji pet grijeha za koje je potrebno dobiti odrješenje samog Apostolskog suda. Ovaj tajnoviti sud  redovito se sastaje posljednjih 830 godina, ali je u siječnju 2009, po prvi put održao konferenciju za novinare na kojem je bilo riječi o njihovom radu.
Tri od pet grijehova odnose se na samo svećenstvo. U slučaju da ste izdali tajnu ispovijedi ili da ste nudili ispovijed svom seksualnom partneru, ili pak da ste izravno sudjelovali u pobačaju vaš slučaj mora obavezno ići pred rečeni sud. Druga dva grijeha mogu biti počinjena od strane bilo koga. Prvi se odnosi na skrnavljenja euharistije, te naravno grijeh pokušaja atentata na papu.
Sastanci apostolskog suda su tajni, grešnik je naveden samo pseudonim, a sam glavni sudac, kardinal James Francis Stafford, odlučuje kako će se grijeh odriješiti. Vjerojatno, u tim slučajevima ne pomaže Zdravomarija.

Vatikanski tajni arhivi nisu tajna još od pape Lava XIII koji je prvi 1881. godine dozvolio posjet nekom znanstveniku. Danas su arhivi još dostupniji. Posjetioci su slobodni zanimati se za bilo što u posljednjih hiljadu godina, ali pod jednim uvjetom – moraju znati točno što traže. Knjižničari jednostavno brane švrljanje po 80 kilometara dugim policama u arhivima.
Najpoznatiji dokument je vjerojatno zahtjev Henryja VIII da se njegov brak s Catherine od Aragona poništi, a – kao što znamo – papa Klement VII je to odbio. Henry se ipak razveo i oženio Anne Boleyn, što dovodi do spora između u Rima i Engleske crkve.

Papa Benedikt XVI rutinski šalje SMS poruke sa svojih propovijedi mobilnim pretplatnicima diljem svijeta, a 2009. Vatikan je otvorio i službeni YouTube kanal za prikazivanje raznih papinih obraćanja i ceremonija. Vatikan je objavio čak i iPhone aplikaciju koja sadrži višejezične verzije brevijara i molitvenika te dnevne molitve za mase. No, Papin  se entuzijazam za tehnologije ne ograničava samo na mobitele i internet. Vatikan je, recimo, dodao solarne ploče na krov papine dvorane, kao dokaz svog opredjeljenja za borbu protiv klimatskih promjena.

altDanas Švicarska ima reputaciju miroljubive zemlje, dok su u davno doba bili smatrani nezaustavljivom vojnom silom. Švicarska vojska bila je poznata po svom oružju koje se zove halebarda, smrtonosnoj kombinaciji koplja i sjekire. Nakon što se papa Julije II prije 500 godina osvjedočio u njihovu borbenost, regrutirao je nekoliko švicarskih vojnika u osobne tjelohranitelje. Od tada se švicarska garda obavezala na vjernost papi. Danas, stotinjak članova Švicarske garde provodi većinu svog vremena prešetavajući se u renesansnoj odori i  vrteći svoje helebarde na ceremonijama za široku publiku. Kad stražari zaista štite papu, odijevaju se normalno i služe se najmodernijim oružjem.

U “Kumu 3” se, ako se sjećate, govori o tajnom sporazumu između mafije i Vatikana koji  dovodi do ubojstva pape. Temelji li se to na istinitoj priči? Možda. U jutro 29. rujna 1978, papa Ivan Pavao I pronađen je mrtav, nakon samo 33 dana provedena u uredu. Iako vatikanski  funkcionari tvrde da je 65. godišnji papa umro od srčanog udara, to nikada nije potvrdila  autopsije, jer je – nije bilo. Međutim, izgleda da Vatikan ipak ima neke veze s organiziranim kriminalom. Godine 1982, direktor Vatikanske banke, otac Paul Marcinkus podnio je ostavku na svoju funkciju nakon što je banka bila izložena nizu skandala. Naposljetku, banka je imala za otplatu više od 200 milijuna dolara prema svojim vjerovnicima. Ali sam Marcinkus nikada  nije bio optužen za zločin, iako je bio sumnjičen za sudjelovanje u nekim misterioznim smrtima, uključujući i onu pape Ivana Pavla I. Marcinkus je dobio diplomatski imunitet u Sjedinjenim Američkim Državama i 1990. godine povukao se u Arizonu.

Nakon što neki kardinal postane papa, doživotno je određen za vođu Katoličke crkve i Božjeg zastupnika na Zemlji. Iako može podnijeti ostavku prije svoje smrti, to je malo vjerojatno. Zadnji se puta to dogodilo prije više od 500 godina. Kako se moderna medicina poboljšava, tako čak i teško bolesne osobe dugo žive, a da pri tome ne obavljaju svoje dužnosti, baš kao što je bio slučaj s Ivanom Pavlom II. Što u tom slučaju? Pa, kardinal, recimo, može preuzeti neke papine funkcije kao vatikanski državni poglavar, ali nitko drugi ne smije obavljati njegove ceremonijalne dužnosti. Papa dakle nema svog zamjenika niti potpredsjednika.

Vatikanu treba nekoliko stotina milijuna dolara godišnje za rad. Troše se sredstva na održavanju diplomatske mreže, na papina putovanja, na održavanje drevne katedrale, a doniraju se i znatna sredstva za škole, crkve i zdravstvene centre. Dakle, odakle toj državi toliki novci? Katolici plaćaju desetinu svojim župama i na taj način Vatikanu doniraju oko 100 milijuna dolara svake godine. Grad-država, također dobiva novce iz prodaje knjiga, ulaznica u muzeje, od prodaje maraka i suvenira. Ali sve to ipak nije uvijek dovoljno. Do kraja 2007, grad-država je, primjerice, bila dužna 13,5 milijuna dolara. Dio problema ležao je u oslabljenom američkom dolaru, što u prijevodu znači – manja kupovna moć turista. Što se tiče vatikanskog lista L’Osservatore Romano, papa je da – bi potaknuo pretplatu – zatražio od urednika da novine izgledaju življe i s više fotografija.

Vatikanska banka je jedina banka u svijetu koja dopušta korisnicima da na bankomatu odaberu latinski za transakcije. Papa Benedikt XVI. posebno se zalaže za reafirmaciju latinskog jezika, dok je, poznato je, papa Ivan Pavao II u neformalnim situacijama govorio poljski.
Vatikanska Zaklada za latinski jezik pokušava jezik održati relevantnim i tako što prevodi moderne fraze u drevni jezik. Tako su 2003. izdali ažurirani rječnik koji je uključivao pojmove poput “špice” (tempus maximae frequentiae) ili “umivaonika” (escariorum).