JasenkoPjesme1I tada

Kako da ti objasnim da i kad stanu kiše i zaustavi se protok vode na planeti…

kao krv u mome tijelu.

I tad ću ti pokloniti svu pažnju i smišljati budućnost sa tobom.

I tada ću gledati u preostale zvijezde na nebu, neugasle al na umoru.

Nikad neću priznati… da je dobro izgubilo bitku od zla.

I kad propadnu tla i povuku svo svjetlo u dubine.

Pred apokalipsom univerzuma znaj,

ja nikad, al nikad neću priznati,

da nam je došao kraj…

 

Riva

Šetam rivom sam i gledam konopce koji ne daju barkama da ih bura odnese…

Šetam u suton sam i čekam da mi bura nešto donese.

Sunce kad zađe eto i zvijezda, a ja sam ostadoh bez gnijezda

Šta zauzvrat da Bogu dam, da ne ostanem sam.

Mislim na krupne oči srne, dok mi tijelo od samoće trne…

A zvijezde one se igraju i smiješe kao da me tješe…

Iako je noć, jedna pa druga poniru ka moru, skidaju sa tijela samačku koru..

Ugledah jednu barku otpustila se, pa plovi sama..

Samoća je izbor, a ne Bogom dana..

 

Kiša

Jednom na kiši naći ćeš, mokra,

bez kišobrana, malo prostora da se sakriješ

Jednom na kiši pruži ruku i umij se kapima njenim.

Očisti oči, prođi rukom kroz kosu

Jednom kad bude kiša padala,

Sjeti se da si se nadala,

Sačekaj kiša da stane, pomisli na buduće dane.

Dane koji možda neće doći,

Al’ kiša je stala i ti ćeš poći.

 

Ljubav

Znate da sam vam dopustio da vas zavolim…

Vršljajući po okolnim brdima, vozeći cestama.

Naiđem na bijeli cvijet zgažen,

pa izađem da ga sklonim ,

a usput i dušu napojim.

Počnem pričati sa sobom,

pogledam još iznad.

I čini mi se da ste vi naslonjeni na rubove vrleti,

Imaginacija, lijepa, skoro cijeli lanac vrhova,

Vaša nježna ruka prekriva.

Nek’ sam vam dopustio to,

Da vas volim i želim,

i gledam nad svodom cijelim.

 

Oprosti

Oprosti mom drskom biću,

Što ove redove i sriče.

Oprosti sudbini mojoj, što je priredih sebi i tebi…

Oprosti košmarima mojim, što sam ih činio tvojim.

Oprosti zdravlju mom, kao što niko nikad ne bi.

Jer sve što želim živjeti, a u ogledalu vidjeti smijeh.

Oprosti mi kao svezanom što učini grijeh.

Pa ga u kulu u lancima vode, u tamnicu tijesnu, a duboku.

Oprosti suzi u mom oku… oprosti što se usudim reći…

Bez tvoga “laku noć”, kao na nečisto moram leći…

 

Jasenko Jasa Odžaković