Računajte da je Univerzum ravnodušan. Kada bi se opisivao sa riječima ljudskog rječnika, ravnodušnost bi bila prava riječ i ne bi to značilo da je Univerzum  bezosjećajni psihopata koji uzima i daje igrajući se igre slučajnosti.

Mi smo ego bića koja svoj dom nazivamo kako hoćemo. No, naš dom je ipak Univerzum koji mi ne razumijemo, ako smo ograničeni egom odnosno vlastitim neusklađenim elementima. Iako živimo u uređenom kosmosu koji prihvaća harmoniju, ritam i proporcionalnost, mi – kao mi – nismo to uvijek spremni prihvatiti.

Kaos je izvor kojeg je kompozitor oblikovao za nas, jer on najbolje poznaje sebe. Mi smo u energetskom jajetu i tu se okrećemo u ciklusu. Oko tog jajeta je prazan prostor kaosa, a u jajetu smo mi i naš univerzum nastao od kaosa, kao jabuka, na grani smo.

Mnogo je grana i jabuka, a tako ima i raznih univerzuma. Tu ne pomaže pamet nego samo duh, ako se želi ući u transcendentalno more. A do duha, kao i do mora, mora se krenuti, mora se naći obala…

Mjesec nas izvlači iz mrtvila i čuva, iz utrobe dolazimo, a njegov ciklus titra na manjima razinama neophodan za nas ljude. Ujedno služi kao majčinski štiti, kao i ostale planete od bližih i manjih prema većim i sporijima. Tako se i mi razvijamo u ciklusima, od mladosti do starosti, od života do smrti. Tako je kompozitor odredio dajući svakome ulogu, nije to privilegija!

Pored toga što smo lični, mi smo i ne lični, i tome treba pridodati značaj. Duh je bezličan i kanal je do kompozitora i kompozicija. Sunce grije cijelu zemlju i omogućava da se energija uzdiže. Formira se materijom nadahnutom svjetlošću, kao što mi od gline možemo stvoriti neki oblik nadahnut idejama.

Sunce je za naš mali sustav zaista dobio ulogu organizatora – dana i noći. Kako je kompozitor odredio, tako je. Planeta naša ima svjetlosti, ali ima i tame, jer tama i svijetlost su jedno. No, prava tama, ne ona koja se spominje kada se lično i subjektivno unosimo u životne okolnosti. I sunce i mjesec imaju tamu i svijetlost!

Tako niti jedan planet nije štetan, kao što nije štetna ni svijetlost ni tama, ali štetan je onaj period kada se dozvoli da – jabuka trune. Kada ona istrune, kompozitor stvara novu jabuku, kako bi očuvao red. On krijepi staru jabuku i sjeme dolazi do izražaja, jabuka je u jabuci!

Vidljivo u nevidljivom, dok jedno eksplodira, drugo implodira. Zato smrt i život, tama i svijetlost, u harmoniji titraju i nadomještavaju neravnotežu u jednoj tekućoj, od geometrije i duha bezličnoj esenciji, održavajući oblike i izmjenu. Kašnjenja nema!

Neke planete nemaju života na sebi u fizičkom smislu, ali te planete ili to još ne žele, ili žele i privlače svjesne stanice prema k sebi, u vremenima koja su ispred nas. Tako mi težimo Mjesecu, Marsu…

Mi nismo centar univerzuma, niti smo autoriteti. Mi smo sve u jednom i jedno u svemu. Ali zna se dogoditi da se osnuje centralna vlast i pokuša separirati nakupina svjesnih stanica, kako bi manipulirala i hranila se ostalim stanicama manjeg nivoa. Taj proces je dio osvještavanja i često je to surova evolucija.

Stanice koje su svjesnije automatski se uzdižu kao vatra i kao Sunce te okupljaju one kojima treba vatra. Njima je svrha da povuku za sobom ostale, a ne da ih manipuliraju. Tako i mi prema svome organizmu trebamo imati poštovanje i raditi na svim njegovim segmentima, a ne samo na želucu, koži, ili samo na kosi glave.

Ako ne možemo da ovladamo svojim organizmom i uvedemo mir i sklad, kako će onda društvo imati harmonične odnose? U takvom društvu će svjesniji manipulirati manjima, a onda će kompozitor imati puno otpada dok ponovo reanimira. No, dozvolit će on da se uči i na taj način, kroz tu tamu, kroz negativno.

Za one željne borbe mogu samo reći da sklad i mir su bezlične sile, u njima se nalazi zgusnuta snaga, i tko zna, možda ta snage prestane biti krvoločna i postane kreativna i beskrajna. To je snaga koja nam treba!

Ličnost omogućava doticaj sa osnovnim i stvarima iz prve ruke, što se tiče ovog elementarnog života u tijelu – pet osnovnih čula izravno organiziranih sa egom organizatorom. Duša je kanal koji omogućava doticaj sa ne-ličnim izvorima i ne-ličnim čulima. Na koncu, svi smo mi jabuke na Drvetu spoznaje – naša duša je drvo, a naše tijelo je proizvod.

Utjecaj jednog Marsa i Saturna, iz perspektive ličnosti, može biti koban. Može donositi bol, rane, prepreke, ali samo zato što na osnovnoj razini, kojom vlada Mjesec, nismo spremni sagledati stvari iz ravnodušnog ugla. Obično smo opterećeni porijeklom, životom koji smo nesvjesno privukli, još prije nego što smo došli u ovaj svijet, ali i tokom ovog života.

I opet u krug, nismo sposobni ne-lično sagledati što smo to doveli sebi u život i da to riješimo, nego izbjegavamo sudbinu ukoliko je ona negativna i ružna. Kako pobijediti, ako smo opkoljeni, nervozni i nismo imali vremena da naučimo? To jest kobna sudbina, to je sudbina koju smo odabrali. Ništa ne izmiče u slučajnost, znamo mi to dobro, vidjeli smo to. Hoćemo li onda pridodavati tome još više?

Tako onda separiramo smrt od života, tamu od svjetlosti. Iz lične perspektive priklanjamo se jednoj strani i zapostavljamo drugu. Često napravimo energetski vrtlog oko nas, koji odbija ravnotežu koja je neprestano tu, ali je nismo svjesni.

To se manifestira u svim oblastima – partner, karijera, obitelj, društvo, znanja. Ravnoteža, ako ne prodire svakodnevno i ne kanalizira se pravilno, postajemo kao mrav koji je zalutao iz svog mravinjaka. Zato ubrzavamo proces truljenja i često se ne snađemo za jedan život, da pomirimo ego sa zakonom kompozitora i damo potpuni pristanak da on živi u nama.

Kompozitor sav taj otpad ponovo organizira i vraća ga natrag, ali on to ne čini kao što to čini čovjek, koji je privržen jednoj političkoj stranci, nego kao bezuvjetno darežljivi mudrac. On ne osuđuje nikoga. Dovoljno je što se sami osuđujemo, ali i to mora biti tako, kako bi konačno potpuno osjetili kompozitora koji je u nama.

Svaki planet je interesantan kada se posmatra kao organizam ili kao organ jednog organizma, kao što smo i sami organizam sa organima. Tako se i kompozitorova volja manifestira – “Kako gore, tako dolje!”. Od velikog prema malome, jedno u drugome, kao što – „Bi svjetlost u tami i bi tama u svjetlosti.

Pitanja su – Da li vidimo tajne našeg sopstvenog oblika i proporcije, jer i u njima živi kreator, kompozitor, organizator? Da li vidimo tajne našeg okoliša, onog što je pred očima, onoga što je u nama?

Poruka ovog teksta je – Učite, učite, učite, jer mudrost je moć. I dozvolite svemu da vam bude učitelj, otac i majka, najprije ono što vam se samo od sebe otvori. Sa poštovanjem poslušajte, jer ćete i vi tako postati učitelji novih generacija, očevi i majke.

Muškarci i žene, tu smo da se prestanemo uspoređivati. Izađimo iz kalupa koji nas drže, okova koji nas dijele. Mi smo djeca takvih…

 

Sunce (organizator, svjesno), Mjesec (životni oblici, nesvjesno), Venera (proporcija, materija), Merkur (geometrija, logos), Mars (energija), Saturn (vrijeme), Jupiter (prostor)…

 

Mirko Maričić