Znate li za uzrečicu: Desilo mi se nešto “iz čistog mira”?

Iz čistog mira mi je susjed donio jabuke. Pala mi je na pamet briljantna ideja iz čistog mira. Iz čistog mira muž se nagnuo i poljubio me. Iz čistog mira mi je prijateljica koju nisam dugo čula poslala lijepu poruku. Iz čistog mira mi je dijete reklo da me voli. Iz čistog mira sam nazvala roditelje da im čujem glas. Iz čistog mira sam počela primjećivati divne stvari oko sebe. Nalaziti novčiće na podu.

Iz čistog mira. Iz Čistog Mira. Zvoni li vam u glavi ovaj izraz: “Čisti Mir”? Kada se stvari dešavaju “iz čistog mira”? Pa onda kada mi jesmo u “čistom miru”. Kada jesmo “čisti mir”. Sasvim jasno. No, je li i jednostavno?

Kada maknemo od sebe sve što nas sputava, blokira, ometa. Kada maknemo svakodnevnu buku oko sebe i svakodnevne aktivnosti koje nam zaokupljaju misli bez prekida. Kada damo sebi dopuštenje da se opustimo i da, na neko vrijeme, otpustimo sve i svakoga. Da sebe stavimo na prvo mjesto, da sebi poklonimo neko vrijeme za introspekciju, meditaciju ili samo obično odmaranje. Kada shvatimo Mir kao poziciju Povjerenja unutar nas i odmaknemo sve borbe koje se vode u nama. Kada utišamo unutarnjeg kritičara kojem je pozicija našeg mira prijetnja.

Tada. Tada će božanska inspiracija stići na našu adresu. Tada će naš “radijski kanal” imati čisti put za jasan prijem, bez šumova i smetnji. Jer je frekvencija točna i prava. Frekvencija Čistog Mira.

Kada ćemo doći u poziciju da nešto primimo “iz čistog mira”? Onda kada si damo dopuštenje da možemo primati, kada osvijestimo da jesmo dovoljno dobri i vrijedni za darove koji nam iz Mira dolaze. Kada shvatimo da nam je pravo dobiveno rođenjem beskraj obilja.

Kada ćemo “iz čistog mira” davati? Kada shvatimo davanje bez ikakve koristi, primisli ili obaveze primatelja. Isti takav primatelj trebamo postati i sami. I kada shvatimo da obilje nema kraja i da mu je kruženje prirodni tok, te da nama samima ništa neće nedostajati ako od srca i iz pozicije svoga mira dajemo.

SveMir nam uvijek bezgranično daje. Kroz različite “izaslanike” u vidu ljudi ili situacija. Pa zašto mi onda oskudijevamo? Odnosno, zašto imamo osjećaj oskudice? Zato jer malo tko istinski zna primiti.

Vjerojatno zato jer smo tako naučeni, tako uvjetovani, ugurani (i ne svojom voljom nekad) u šablone “Tako trebaš misliti i raditi, jer se to tako misli i radi; Za dobiveni poklon moraš reći – hvala nisi trebao ili odužit ću ti se prvom prilikom; Joooj, nisi se trebao trošiti; Sljedeći puta kada se vidimo, ja plaćam kavu”. Zato naši programi tako funkcioniraju. Jer nismo detektirali taj “virus” u našem sistemu. I stisnuli tipku “delete”. Još.

Ali imamo priliku. Ako nikako drugačije, onda govoreći “hvala” sveukupnosti svih tokova života i svim njegovim pojavnim oblicima i stanjima. Obično “hvala”. Kao praksu čišćenja programa i kao jednostavnu zahvalu životu za darove koje primamo. Ništa drugo.

Mnogi danas govore da jedino žele imati mira. Da im jedino mir nedostaje. Pa zašto onda dopuštati bilo čemu, ičemu, da nas uzneMirava? Mislite si sada: Da, lako je to reći, ali… I ja sam godinama unazad mislila: “Ma da, što znaju ti što mi sole pamet. Ne znaju oni sa čime se ja borim!” Život me u tome demantirao, kako to već obično biva, i bukvalno natjerao da to spoznam na poluteški način.

Svoju unutarnju točku mira počela sam osvještavati u bolničkoj sobi nakon operacije karcinoma, pa vježbajući mukotrpno i svakodnevno, sa djetetom kojem su prognozirali da baš i neće moći hodati. Zatim, u mukloj tišini stana nakon razvoda, potom u praznom uredu kojega sam bila prisiljena zatvoriti, pa odlazeći iz grada u kojem sam živjela 34 godine, a na kraju gradeći novi život iz pepela, iz čiste nule. A vi sebi prevedite ovo na bilo koju vašu situaciju koja vam je bila dana da vas probudi.

U tim trenucima desio mi se Mir. Iz čistog mira desio se Mir. Dopustila sam mu, bilo mi je dosta borbe, padova i gubitaka. Sa samoga dna svoje boli dopustila sam Miru da preuzme, s punim povjerenjem, jer više nisam mogla dopuštati okolnostima da me trgaju i lome.

Danas, dosta godina kasnije, ljudi me često pitaju kako to da sam tako staložena i mirna. Jer ja to, niti karakterno, nisam. Proces je to, povratka u Sebe i putovanja prema Sebi. Proces zvan “back to the basics” (povratak osnovama). Koji traje. I “iz čistog mira” sam dobila inspiraciju, poruku i vodstvo čime se trebam dalje u životu baviti. Upalila mi se lampica, prosvijetlilo me, Čudo, iz čistog mira.

Dopustimo si da budemo Čisti Mir i da djelujemo iz njega, bez straha.

Dopustimo si primati iz Čistog Mira, bez sumnjičavosti i propitivanja. 

Dopustimo da nam se dese predivna Čuda iz Čistog Mira. Jer mogu.

Dopustimo si Život iz Čistog Mira. Jer može biti. Bez obzira na sve i usprkos svemu.

 

Žaklina Bokun