“Kakvi divovi? – zapita Sančo Pansa.

Oni što ih vidiš tamo, odgovori mu gospodar,

oni sa rukama dugim, da ih gdje koji imaju dugačke i dvije milje.

Ama pogledajte, na to će Sančo, ono što se vidi tamo nisu divovi,

nego vjetrenjače, i što vam se na njima čini da su ruke,

to su krila, koja vjetar okreće, te ondje ide žrvanj.

Vidi se sasvim, odgovori Don Kihot,

da se ne razumiješ u pustolovinama;

ono su divovi, a ako se bojiš, a ti se skloni na stranu

i moli se “Kakvi divovi? – zapita Sančo Pansa.

Oni što ih vidiš tamo, odgovori mu gospodar,

oni sa rukama dugim, da ih gdjekoji imaju dugačke i dvije milje.

Ama pogledajte, na to će Sančo, ono što se vidi tamo nisu divovi,

nego vjetrenjače, i što vam se na njima čini da su ruke,

to su krila, koja vjetar okreće, te ondje ide žrvanj.

Vidi se sasvim, odgovori Don Kihot, da se ne razumiješ u pustolovinama;

ono su divovi, a ako se bojiš, a ti se skloni na stranu

i moli se Bogu dok ja budem otišao da se sa njima upustim u ljut, nejednak boj.

Bogu dok ja budem otišao da se sa njima upustim u ljut, nejednak boj.”      (Don Kihot)

* * *

Ovu raspravu započinjemo citatom iz dobro nam znanog Don Kihota, jer Mars u Vodoliji je niko drugi do Kihot lično. Idealista, zanesenjak, nekonvencionalni borac za pravdu i prava drugih. Brzopleti i tvrdoglavi jurišnik koji nasrće na vjetrenjače. Ili su to možda divovi? Da, definitivno su divovi… i ne postoji sila koja će promijeniti mišljenje ovom riteru.

Ovo je revolucionar, organizator vojne pobune, legendarni Che koji vodi svoje gerilce, Rousseau dok piše svoj “Društveni ugovor”, Robespierre i njegov govor u francuskoj skupštini. Ovo je i slika gologlavog proletera koji kači letke koji pozivaju na pobunu i vješto umiče palici dežurnog policajca, dok mu kopija Marksovog “Manifesta” viri iz torbe. Ovo je i nišan na kome se sreću pogledi vojnika boljševika i posljednjeg ruskog cara Nikolaja II u njegovom konačnom času.

Tranzitni Mars 8. novembra 2016. godine ”broji sitno” na 29. stepenu Jarca. Ovo je kraj puta. Rušenje svih sistema. Narednog dana, 9. novembra, Mars prelazi u Vodoliju. Napokon osjećamo svjetlost na svojoj koži, počinje bjesomučna borba i skidanje lanaca dok nam svjež, zimski vazduh krši pluća.

Mars u vazdušnom znaku Vodolije je poput iskre u motoru sa unutrašnjim sagorijevanjem. Raste napetost, potreba da se ispravi svaka nepravda, jer Mars u Vodoliji želi samo jednakost, pravdu i za male i za velike, i do zadnje kapi krvi će se za to boriti. Koliko god to nemoguće izgledalo. Koliko god ga to koštalo. On će iznova i iznova da se bori, da čeka koliko god treba… jer istina je negdje tamo.

Mars u Vodoliji je onaj skretničar na željeznici koji Vam svaki put ljubazno mahne. Znate, onaj čovjek u mantilu, grubog lica prorezanog borama, koji svaki put skine čađavu kapu, koja prikriva razbarušenu pepeljastu kosu, i pozdravi svaki voz. On ne zna Vaše konačno odredište, ali zna da ćete tamo stići, makar Vas lično on na rukama nosio. Jer Mars u Vodoliji ne odustaje od svojih ciljeva.

Tranzitni Mars se nalazi u trećem znaku u odnosu na svog dispozitora, Saturna u znaku Strijelca, te u jedanaestom znaku u odnosu na svog drugog dispozitora, Urana u znaku Ovna. Ovo je davno izgubljena partijska knjižica Vašeg dede. Sva njegova mladalačka nadanja o boljem i ljepšem svijetu. Tiha revolucija koja i danas u njemu tinja. Svi naši planovi, ciljevi i nadanja će stagnirati, koliko god mi usplahireni bili, koliko god nam se ovaj trenutak činio kao onaj pravi da nastavimo dedinu revoluciju. “Gde ja stadoh, ti produži…”.

Ovo je i transparent u rukama grupe prosvjednika. U narednih mjesec dana dolazi do rasta socijalne svijesti, do jačanja organizovanih grupa, do pobune. Buniće se drugi na ulici, bunićemo se mi u sebi. Vjetrenjače će nastaviti da se okreću svojim ujednačenim tempom, a mi ćemo krenuti u juriš… i stati! Jer nema svrhe. U sukobu glave i zida samo je jedan pobjednik.

Tranzitna Venera 13. novembra 2016. godine ulazi u znak Jarca, te će i njoj i Marsu dispozitor biti već pomenuti Saturn u znaku Strijelca. Eto slike dvoje mladih ljubavnika na kolodvoru u hladnom januarskom popodnevu, na rastanku! On odlazi na put, ona ga ispraća. Gdje će? Ne zna. Niko ne zna. Ona se okreće i odlazi sa pahuljama zapalivši cigaretu po prvi put. Gdje će? Ne zna. Niko ne zna.

 

Miloš Tomić