Anđeo za duhovno buđenje – “Što se više otvaram, to bolje razumijem tajne i poruke Sve-Mira!”

Lijepa nam je ova preduskršnja poruka, i baš mi je srce puno što je baš ona došla, jer je u skladu sa blagdanskim vremenom. Jednostavno je mogu sažeti u poruku – da nam je zadatak da budemo najbolja verzija sebe, kao što je to i Isus bio.

Bio je sin Božji, ali je živio na zemlji i osjetio sva zemaljska iskušenja, i ostao svoj unatoč njima, čvrsto nogama na zemlji, ili još bolje rečeno, srca otvorena za sva bića, bez obzira što su mu učinila. Nije se dičio svojom duhovnosti, niti ga je ona priječila da sudjeluje u životu na zemlji.

Naime, duhovnost ne znači ništa, ako je ne živimo u svakodnevnom životu. Ne znači ništa svo pročitano i viđeno, kao ni molitve i meditacije, i sva znanja ovog svijeta, ako to sve ne živite u svom životu, ako se tako ne ponašate prema svemu što vas okružuje.

Duhovnost nije ništa drugo nego odnos prema svemu što nas okružuje, kao što se odnosimo prema Bogu. Isto tako se trebamo odnositi i prema sebi, a ne samo prema svemu što nas okružuje.

Često mnogi, koji sebe žrtvuju za druge, misle da su duhovni, no daleko su od toga, jer ne žive duhovnost za sebe same. Ne možemo biti duhovni, kakve god žrtve bili, ako nismo samima sebi dobri. Kako možemo biti dobri drugima, ako to ne znamo dati sebi?! Ne možemo nekome dati nešto što sami nemamo, to nije moguće.

Isto tako, život samo u materijalnom svijetu, bez imalo doze duhovnosti, nije život, jer mu nedostaje istinski začin. Ništa nam ne znači sve bogatstvo ovog svijeta, ako u srcu nemamo ljubavi i ako tu ljubav ne znamo iskazati prema drugima. Jedini istinski i vrijedan trag koji ćemo ostaviti iza sebe jest ljubav, i ono što smo s njom izgradili.

Kada sam prije 10 godina dobila dijagnozu karcinoma, zamislila sam svoj sprovod. Bila sam tužna, jer sam osjetila da bi na njemu bilo malo ljudi na koje sam ostavila istinski trag, u smislu da sam pozitivno utjecala na njihove živote, i koji bi o meni mogli pričati s ljubavi u srcu, i da me neće zaboraviti već na kraju istog dana.

Tada sam si dala samo jedan zadatak, a taj je bio da – bez obzira koliko ću dugo živjeti, živjet ću iz dubine srca, dajući najbolje od sebe. Da bih to mogla dati, morala sam otkriti gdje se to nalazi, kao i njegovati te nanovo pronađene vrijednosti svakog dana, poput nježnog cvijeta.

Njegovati ljubav znači svakog se dana zahvaljivati za sve što nam se događa, bez obzira kako to stvarno izgledalo. To znači zahvaliti se na svemu što imamo toga trenutka (kada sam jedva hodala onemoćala od kemoterapije zahvaljivala sam se što uopće mogu hodati, i sa zahvalnošću osjećala svaki korak).

Samo energija zahvale u srcu, može kreirati doista i vanjske situacije, na kojima ćemo se moći sa lakoćom zahvaljivati. Stoga, nemojte se bojati duhovnosti, jer ona nije u suprotnosti sa materijalnim.

Nećete biti žrtvovani poput Krista, zato što ste duhovni, niti morate biti siromašni ili bolesni. Dapače, kada je čovjek duhovan, onda živi i u materijalnom i fizičkom skladu. Svaki nesklad u našem životu znači da ne živimo duhovnost ili bolje rečeno, da ne živimo ljubav, i da nismo ljubav, te da ne znamo dati ljubav sebi, niti drugima.

Iskoristite blagdansko vrijeme za ljubav. Ne fizičku, nego metafizičku. Osjetite gdje vam je srce i volite njime sve što postoji. Lagano je voljeti one koje već volimo. Volite svoje neprijatelje. Ne znači da se morate družiti sa njima, nego da iz svog srca izbacite sav otrov zamjeranja, osuđivanja, kritiziranja, mržnje, zavisti, osvete, ljutnje, bijesa, nemoći, i svega onog što nije ljubav.

Zamolite Boga da vam pomogne u tome, ako vama ide teško. Zamolite iz dubine srca i bit će vam dano olakšanje. Svaka negativna emocija kojom isijavate, truje samo vas, a ovo je odlično vrijeme da ih se oslobodite i da pustite da ljubav vječnog života (Boga) svijetli kroz vas.

Sretan Uskrs svima!

 

Bojana Svalina