Da se od ljubavi ne živi. Da ljubav ne plaća račune. Ne odgađa kredite. Ne stvara krov nad glavom. Ne grije u hladnoći. Ne kupuje lijekove. Ne snižava temperaturu bolesnom djetetu.

Ne hrani. Ljubav ne transplatira koštanu srž.

Iz ljubavi stvarati djecu znači brinuti se o njima i njihovoj budućnosti, a ne ih štancati kao proizvode na traci i sutra se pitati kako ih prehraniti. Ljubav nije tako primitivna, otupljena, sebična, napuhana, senzacionalistička, otrcana, pohlepna. Nije takva kakvom je neprestano živite iz dana u dan uvjeravajući sebe i svijet kako je, kao takva, najbolja i dovoljna. Sveta i uzvišena. Produhovljena.

Tako smežuranu krpicu koju nazivate ljubavlju, netko objesi na štap i pušta da visi, jer ničemu drugome i ne služi.

Budite odgovornost. Budite utočište. Budite oslonac. Budite jakost. Budite hrabrost. Budite borba. Budite realnost. Budite istina. Budite snaga. Uporište. Veselje. Sigurnost. Budite ljubav! Ona nesebična koja razmišlja i koja brine. Koja hrani, a ne izgladnjuje. Koja vjeruje, sanja, ali i čini. Ona koja naporno radi. I koja ne očekuje da netko drugi preuzima njezinu odgovornost. Budite ljubav koja stvara, a ne ona koja uništava.

Budite nebo i budite zemlja. Ne samo oblaci, iluzije i slabost. Budite vjernost. Odanost. Poštovanje. Budite ljubav koja prima i daje. Koja razumije. Koja rješava. Koja bodri. Koja sanja, a koja opet ne hlapi. Ne nestaje.

Koja zna što su problemi i koja je spremna rješavati ih. Ona koja ne negira težinu nego je iznosi na dlanu i otpuhuje.

Jer u svijetu u kojem niste bogovi, već ljudi, ne možete živjeti duhovnost negirajući materiju. To nije ni sveto, ni pohvalno, niti za zlatno ordenje. To nije za pljeskanje, za divljenje, niti za željenje. To je za žaljenje. I pokazuje koliko zapravo ne razumijete ono što postajete. Sebičnost.

Kakva je to ljubav koja voli, a ne brine? Koja ne nahrani dijete koje gladuje. Koja postane utočište psu koji luta. Koja ne zagrli čovjeka koji se “raspada”. Koja ne stisne ruku kada se to od nje najmanje očekuje. Koja ne izgovori riječi kada osjeća. Koja unatoč boli ne ostane hrabra. Koja se slomi i savije sa prvom “burom” koja u nju prodre.

Kakva je to ljubav koja samuje u sebi i za sebe? Koja ne ističe kroz ruke i ne teče dalje. Jeftina, prijatelji. Jeftina.

Vi ste materija. Vi ste potreba. Ali, vi ste i duh. Saživite sebe, materijalno i duhovno, i onda živite slobodno i sa drugima. Ne vezujte ih. Ne ograničavajte. Ne sputavajte. Ne govorite ljubav. Ne tražite ljubav. Ne glumite ljubav. Budite! Samo budite.

 

Astro Aisha