Kada se nalazimo u zoni komfora naš nivo anksioznosti je poprilično nizak ili ona ni ne postoji. Zato mnogi od nas vole da borave u ovoj zoni čineći sebi život mirnijim, štiteći sebe od iskustava koja mogu biti rizična.

Svi ćemo se složiti da ukoliko ne rizikujemo, mala je verovatnoća da možemo i da dobijemo nešto zauzvrat.

Danas je za svakoga od nas veliki izazov da ostanemo u zoni komfora, zbog načina života, protoka informacija, zahteva na koji treba  da odgovorimo.

Takođe, danas je potrebno da se suočavamo sa brzim razvojem i da se njemu prilagodimo, ukoliko želimo da budemo aktivan učesnik u sopstvenom životu.

Ovo često predstavlja suočavanje sa novim izazovima, za koje ukoliko smo otvoreni, velika je verovatnoća da ćemo ih savladati. Sve što je potrebno jeste da pružimo sebi podršku, dobro se pripremimo i napravimo prvi korak.

 

Jedan od izazova za mnoge je i odlazak na psihoterapiju.

Da, tačno je da odlazak na psihoterapiju predstavlja izlazak iz zone komfora, upravo iz razloga što je to jedan novi izazov, potpuno  nova situacija.

Hrabrost je da i pored straha koji osećamo u datom momentu,

napravimo iskorak  u nepoznato, dozvolimo sebi izlazak iz zone komfora,

gde je sve ušuškano, nama sigurno, već dobro poznato.

Odlazak na psihoterapiju je način na koji možemo pomoći sebi da prevaziđemo brojne poteškoće, probleme koje prepoznajemo da imamo u svakodnevnom životu.

Prvi uspeh na tom putu, jeste korak kada pozivamo svog terapeuta i obraćamo se za pomoć. Nakon prvog uspeha, nižu se mnogi u procesu promena, zajedničkog rada između klijenta i terapeuta.

 

Pitanje, koje mi se veoma često postavlja od strane klijenata, jeste:

Kada nestaje taj osećaj anksioznosti vezan za odlazak kod psihoterapeuta?

Moj odgovor na ovo pitanje jeste da – za većinu klijenata taj osećaj nestane u potpunosti odmah na prvom susretu, a za neke se nastavi i u budućnosti. Individualno je.

Zašto je ovo ovako?

Upravo iz razloga što se mnogi od nas se već nalaze daleko od svoje zone komfora, i suočavanje sa terapeutom predstavlja još jedan izazov, za koji mnogi ne znaju da li mogu da podnesu, zbog nekih pogrešnih uverenja. Istina jeste, da ukoliko sebi daju dozvolu, da mogu.

Ono što može da predstavlja poteškoći na ovom putu, jeste što klijenti mogu da imaju neka pogrešna uverenja o samom procesu psihoterapije. Pa tako neki misle da terapeuti čitaju misli, da će terapeut saznati sve tajne o klijentu, da klijent mora sve da kaže svom terapeutu, da terapeut sve zna, i drugo, što povećava nivo anksioznosti samog klijenta i odlaže susret sa terapeutom.

Psihoterapija je poverljiv i stručno vođen proces koji se odvija između klijenta i terapeuta u jednoj poverljivoj atmosferi.

 

Tačno je da psihoterapija nije uvek prijatna, ali ona to može da bude. Moj zadatak kao terapeuta jeste da pružim pomoć, podršku, potrebna znanja svom klijentu na putu promene.

Kada osetimo da je neko tu za nas, da je poverljiv, da možemo da se oslonimo na njega u nama teškim životnim situacijama, mi ćemo pored neprijatnosti, nezadovoljstva, ipak osećati i prijatnost, zadovoljstvo, jer je neko tu.

Zato ja imam običaj da svoje klijente uverim da i pored toga što će im biti teško, neprijatno, što mogu osećati strah ili druge neprijatne emocije, da će se vremenom osećati prijatnije, da će se nivo anksioznosti smanjiti, a da će se njihov osećaj ličnog zadovoljstva povećati.

Sve što je potrebno jeste da klijenti budu otvoreni i prihvate ove reči kao moguće, a ja ću ih polako voditi kroz proces promena, ukazivajući im na svaki uspeh, pozitivu promenu, kao i na one negativne obrasce mišljenja, ponašanja koje je potrebno promeniti.

Kada se načini taj prvi iskorak iz zone komfora,

ono što je bilo u mislima nemoguće

kroz stručno vođenje, podršku, postaje moguće.

Ono što je najbolje kod Vaše sigurne zone, jeste to da što više izlazite iz nje, Vi imate mogućnost da je proširite, i steknete osećaj sigurnosti, prijatnosti u različitim situacijama.

Širenjem svoje komfor zone, povećavate mogućnosti Vašeg zadovoljstva, sigurnosti, kako psihičke tako i fizičke.

Nasuprot tome, ukoliko ne dozvoljavate sebi izlazak iz svoje zone komfora, koja može zaista biti prijatna, najbolja za vas, Vi sebe uskraćujete za različita iskustva, čime se Vaša zona komfora vremenom smanjuje.

Zato dozvolite sebi da napravite iskorak u pravcu ličnog rasta i razvoja, kroz proces psihoterapije, i upoznajte sve vaše potencijale, sposobnosti, skrivene talente i postanite zadovoljni sobom, šireći svoju zonu komfora.

S ljubavlju,

 

Tijana Turudić