U posljednje vrijeme mi je zanimljivo promatrati ljude i njihove granice. Otkrila sam da ih mnogi nisu postavili, a velik broj njih ih je postavio, ali vrlo labavo i nejasno. Tko postavlja svoje granice, dozvoljava kontakt sa drugim osobama. Jednako tako, tko postavlja svoje granice, poštuje i tuđe. Ukoliko bez jasnih granica i uspostavimo kontakt sa drugim ljudima, on će biti kratkotrajan ili pun sukoba. Postaviti granice znači staviti jasno do znanja što hoćemo, a što ne, što dozvoljavamo, a što ne.

Pogledajte odnos roditelja i djece. Djeca bez jasnih roditeljskih granica uglavnom postaju nesigurna ili neodgojena. Rezultati se često vide u školskim klupama i mislim da profesori mogu puno reći o tom pitanju. Možemo pogledati i supružnički ili poslovni odnos. Kad nemate jasne granice, onda postajete žrtva i dozvoljavate drugima da vam postavljaju svoja pravila i uvjete, ne poštujući vaše postojanje, mišljenje i potrebe. Svaki gospodar svog života ima jasno postavljene granice. Gospodar ih može postaviti zato što zna tko je, što je, što želi, kuda ide, što voli, što mu je važno…

Iz tog razloga gospodar ima sve što mu je potrebno i nikada nije u ulozi žrtve. On ne ostaje u situacijama u kojima nema što tražiti ili nije potreban, nego svoju energiju usmjerava tamo gdje može doprinijeti svojim bivanjem rastu i razvoju svega što dotakne, a kroz to i sebe. Žrtva je osoba koja nije postavila jasne granice ili upoznala sama sebe dovoljno da ih može postaviti. Iz tog razloga, žrtva mora nositi maske i prilagođavati se drugim osobama, uvijek u strahu i krivnji da je nešto pogrešno učinila, uvijek u potrebi da se dokaže i pokaže, pa time automatski bude plodno tlo za iskorištavanje na svim razinama.

Figurativno, granica je mjesto gdje na primjer prestaje Hrvatska, a počinje Slovenija. No, granica nije samo ono što dijeli, već i ono što povezuje, jer Hrvatska i Slovenija ne samo da završavaju na granici, nego su granicom međusobno povezane. Zbog mojih granica, ja sam nekom zanimljiva i privlačna, a drugom sam, zbog istih granica, nezanimljiva i neprivlačna. U tome je ljepota granica, jer one me povezuju ili štite od svih onih osoba koje su mi potrebne ili nepotrebne u životu. Zbog jasnih granica, rijetko ulazimo u nepotrebne odnose, a još rjeđe u njima dugo ostajemo. Zbog jasnih granica, imamo jasnu i iskrenu komunikaciju sa drugim ljudima, te uvijek i u svakom trenutku možemo biti ono što jesmo.

Osobe sa jasnim granicama uvijek prepoznajemo i divimo im se. Vjerujem da ih i sami možete nabrojati, jer o njima nas i povijest uči. To nisu osobe koje su poznate po diktaturi. Nemojte miješati diktaturu i ugnjetavanje drugih sa jasnim granicama, jer između ta dva pojma postoji ogromna razlika, a to je poštovanje. Osoba koja vlada kroz diktaturu ne poštuje prije svega sebe, a posljedično niti druge ljude. Onaj tko poštuje i voli sebe, ne može ugnjetavati druge osobe. Samo duboko nesigurna osoba svoju sigurnost traži kroz strahovladu i ugnjetavanje. Osoba sa jasnim granicama poštuje i sebe i druge, i “vlada” kroz autentičnost i respekt/poštovanje. Gandhi je bio jedan od takvih ljudi. To su ljudi o kojima se priča, koje ljudi slijede sa povjerenjem, kojih se ne boje, ali ih poštuju i ne bore se protiv njih.

Poznajete li vi takve ljude u svom okruženju? Ako ne, znate li koji je najbrži način da ih upoznate? Morate prvo naučiti postaviti svoje granice, pa ćete odmah privući ljude iste kvalitete. Da biste postavili svoje granice, morate biti duboko iskreni sami sa sobom, spremni na put prema sebi, u kojem ćete odlučno reći DA svojim vrlinama, te još odlučnije raditi na smanjenju svojih mana kroz jačanje vrlina. Nije to jednostavno, niti ide preko noći, ali je najbrži i najljepši put za iskrenu, lijepu i poštovanja punu komunikaciju i odnose sa drugim ljudima.

 

Bojana Svalina