DA SE OPET RODIM

Ponovila bih sva iskustva svoja, zbog njih je životna dimenzija puna boja.

Dajte mi ponovo opet život isti, neka se ponove ljudi na mojoj listi.

Ne morate da mi uzimate patnju i bol, svaki životni udarac je stativa pa gol.

Da se ponovo rodim uradila bih isto, jer sa tim iskustvima moje je srce čisto.

Dajte mi opet djetinjstvo tužno, ni oca nisam imala i osjećala sam se ružno.

Dajte mi opet turbulentnu mladost, dajte mi da osjetim sav strah i gadost.

Bacite na mene sve kletve i zloću, izdržat ću sve jer to mogu i hoću.

Uzmite mi svu energiju i moć, pa ću vam i u sljedećem životu doć’.

Opet da se rodim pustila bih suze svoje, što je nekoć tuđe znalo biti moje.

Samo kroz ovaj labirint života, otkrila sam šta je unutarnja ljepota.

I zato ljudi moji, meni život nije kazna, i bez majčine ljubavi postala sam mazna.

Moj život nije prepreka laka, i bez očeve ljubavi postala sam jaka.

Pitate se u čemu je tajna? Reći ću vam gdje čuči moja ljubav sjajna!

Ljubav, to sam upravo ja sama, i kad sam zaronila u sebe nestala je tama.

Svaki čovjek čista je ljubav, samo mora otkriti zašto je iznutra ponekad gubav.

Sada znam zašto sam voljela suze liti, jer sam shvatila da je tako moralo biti.

 

KRAJ IGRE

Ne mogu te više željeti gospodine moj plavi,

ne mogu te više ni zamišljati sloboda mi se sad slavi.

Ostajem uvijek gladna i tebe i sebe, a oni naši sićušni trenuci pretvaraju se u amebe.

Ti si se gospodine moj dobro izgubio, a nisi me čak ni do kraja izljubio.

Malo si glumio nedodirljivog dasu, i tako precijenio svoju mušku rasu,

i kao većina muškaraca dao se gasu. Udario si petama vjetra da ne čuješ kako ću ti

pričati da će nam se kćerka zvati Petra. Vraćao si se da bi ponovo bježao,

a onda iz svog hladnog brloga bezrazložno na mene režao.

I tako ćeš još bezbroj puta, sve dok te moja dharma ne proguta.

Gospodine plavi imam ja nešto i u glavi. Imam nešto što se zove um,

i u tren oka nestanem ako stisneš pogrešan gumb.

Ne znaš ti gospodine mili, da se ne odupire karminoj sili.

Ne znaš ti dječače glupi koliko su pogrešni potezi skupi.

Ne znaš ti ništa koliko ja vidim, i ponekad se svojih emocija prema tebi i postidim.

Zato sam odlučila od tebe dići ruke i nebeskoj sili prepustiti ljubavne muke

… neću više igrati se žmurke.

 

DUBROVNIK

Stari grad – novo doba, ljetne igre – ljubavna proba.

Zašto sam od svih gradova izabrala baš tebe zidino moja jaka,

zašto je duša odabrala Dubrovnik kojeg posjeti i zvijezda svaka.

U tebi sam zidino moja postala sama sebi svoja.

Ti si me grade svojim morem izliječio i sve prethodne strahove zaliječio.

U tebi sam pronašla svoj mir i obuzdavala svaki svoj hir.

Stoljećima si odolijevao napadima sa svih strana iako si sam sebi bio i brana.

Naučila sam od tebe prelijepi moj grade, da su dušmani u stanju svašta da ti rade.

Pretrpio si kao i ja sve nevere svijeta, al se opet raduješ ljudima od ljeta do ljeta.

Ljudsko oko se samo tebi divi jer ti svima uzdah

mamiš, svake veljače svetog Vlahu slaviš.

Hvala ti grade što mi kolijevku dade!

Ti si prijestolnica svih krvnih zrnaca, od Talijana, Engleza do crnaca.

Iako je Osijek grad gdje sam rođena, tebi sam došla Božjom rukom vođena.

Još da me okitiš ljubavnim bogatstvom pa da te proglasim svojim životnim carstvom.

 

Svjetlana Pejić