Evo jedne jednostavne vježbe, kada se zateknete u društvu ljudi koji vam možda baš i ne odgovaraju. Ali, prije svega, hajde da ponovimo gradivo. Mi nismo tijela koja imaju dušu, mi smo duše s tjelesnim iskustvima.

Možda je to novost onima koji se prvi puta susreću s ovakvim konceptom ili pak onima koji to dosad nisu uspjeli osvijestiti. No, ako ovaj svijet i život sam promatramo isključivo kroz prizmu uma, oni nam nikada neće imati smisla.

Kakvog smisla zaista ima rađati se, živjeti živote pune neke borbe, muke i patnje, pa zatim jednostavno umrijeti kao da nas nikada nije niti bilo? Po meni, nema baš nikakvog smisla. I čemu onda ta borba, ta muka i patnja? Čemu su služile? Ako ne osvijestimo i ne shvatimo višu svrhu postojanja, one ničem nisu služile, uzaludne su.

Dakle, mi smo ipak nešto više od trenutnog oblika, od trenutne uvjetovanosti osobnošću. Duše biraju određene inkarnacije, shodno svom planu odrada i želje za iskustvom. Nema čovjeka na fizičkoj razini postojanja koji nema dušu, svoj energetski otisak u vječnosti. I sve nebrojene mogućnosti odrada i različitih iskustava.

Sada lagano dolazimo i do toga što napraviti kada se nađemo u društvu ljudi koji nam ne odgovaraju, koji energetski ili osobnošću odudaraju od našeg principa ili filozofije življenja? Što tada, ako znamo da smo svi proistekli iz istog Izvora, da smo ovdje došli odživjeti i shvatiti najbolje što možemo?

Postoji jedna jednostavna vježba – trenirajte sebe gledati dušu iza svakog čovjeka, iza svake osobe.

Pa kako to da postignemo? Kako možemo vidjeti duše? Nije poanta zaista se naprezati da bismo vidjeli dušu svake pojedine osobe, makar ima ljudi koji to mogu. Poanta je zamisliti, vizualizirati kako iza svake osobe stoji njezina predivna duša. Koja je došla u tjelesno iskustvo iz ogromne želje za ekspanzijom, za rastom i razvojem.

Dušu koja možda nema nikakve veze sa grubošću i neosjetljivošću stavova osobe koja se nalazi ispred nje. Jer u svakom slučaju ona, duša, napreduje. Da li kroz iskustvo kontrasta, lošega, da bi se spoznalo dobro, ili kroz ogromna nastojanja življenja dobroga, pozitivnoga, ugodnoga. Svejedno.

Možete li zamisliti kako bi se samo vi osjećali da bilo koga pogledate kroz prizmu divljenja? Kako bi vama bilo da zaista gledate samo sa udivljenjem na savršene planove odrada duša. Umjesto da se počnete žestiti, ljutiti, svađati, odmaknite se od neshvaćanja i osjetite kako vam se nemir i grč smiruje, i vaša vibracija dolazi na vašu razinu.

Činite to makar osobnost dotičnoga ne slijedi u danom trenutku taj smjer. I da, što je osoba “lošija”, vi možete probati s divljenjem reći – “Svaka čast dušo kakvu si odradu i na koji način odabrala, zaista si hrabra.”

Možete li si to zamisliti? Možete li to probati?

Samo se lagano povučete u sebe, izađete iz dijaloga ili mogućeg konflikta, i gledate kakva li je to iskustva ova duša došla isprobati kroz ovakvu osobnost, kako li je divna. Ne ulazite u rasprave, objašnjavanja, nadmudrivanja, dokazivanja. Nikome ne možemo, a i zašto bismo pokušavali (osim ako nas nije zatražio), dokazati da recimo njegov stav nije ispravan, da se treba drugačije, da se može bolje.

Još jednu stvar trebamo razumjeti, a ta je – nema iste realnosti, iste stvarnosti za sve. Svatko živi svoju istinu, shodno svojim vlastitim uvjerenjima i vjerovanjima. A takva realnost može biti dijametralno suprotna od naše. I tko je onda tu u pravo? Oboje.

Hajdemo probati ljude, koji nam nisu po volji i koji su često neugodni, gledati kroz divnu dušu u pozadini priče koje jesu. Iako to često ne znaju i iako to nisu osvijestili, jer upravo zato i žive iskustva koja žive.

Meni ova tehnika pomaže, uvijek se u takvim nekim situacijama, koje ponekada i ne možemo izbjeći, postavim na opisani način. I u trenu dignem raspoloženje i svoju vibraciju. Nema potrebe za tenzijama, ima samo potrebe za proširivanjem naših shvaćanja.

 

Žaklina Ivana